Odgovor na sumnju mušrika da je prizivanje nekoga drugog mimo Allaha mali širk

Šejh Hamed ibn Nasir ibn Muamer, rahimehullah, iznoseći sumnju jednog zastupnika mušrika, u kojoj tvrdi da je prizivanje nekoga drugog mimo Allaha mali širk a ne nevjerstvo koje izvodi iz vjere, kaže: Što se tiče njegovih riječi (tj. onoga ko se raspravlja zastupajući širk i mušrike):

“Pa i kada bi prihvatili ovaj stav da je prizivanje nekoga mimo Allaha veliki širk, te se iznese dokaz o tome, onda je neznalica opravdan jer on ne zna ni šta je širk ni šta je kufr. Onaj ko umre prije pojašnjenja on nije kafir. Propisi koji se odnose na njega na dunjaluku i na Ahiretu su propisi koji se odnose na muslimane. Jer priča o Zatu envat i Israelićanima kada su prešli more ukazuje na to…itd.”

Odgovor je da se kaže da je Allah poslao poslanike da obraduju i da upozore kako ljudi poslije poslanika ne bi imali dokaza protiv Allaha. Svako onaj do koga je dopro Kur’an i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, da’wa protiv njega je iznesen dokaz. Uzvišeni kaže:
“…da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.” (Prevod značenja, El-En’am, 19)
I kaže:
“A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!” (Prevod značenja, El-Isra, 15)

Učenjaci su se složili da onaj do koga dopre Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, da’wa da je Allahov dokaz protiv njega iznesen. Nužno je poznato od vjere da je Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da mu je objavio Knjigu da se samo Allaha obožava i da On nema ortaka. Tako da neće biti prizivan u dovi niko osim Njega, niti će se klati žrtva osim Njemu, niti će se zavjtovati osim Njemu, niti će se oslanjati osim na Njega, niti će se bojati u tajnosti osim od Njega.
Kur’an je ispunjen ovakvim dokazima kao što Uzvišeni kaže:
“Mjesta padanja na sedždu jesu Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (Prevod značenja, El-Džinn, 19)
I kaže:
“Samo se Njemu može moliti.” (Prevod značenja, Er- R’ad, 14)
I kaže:
“…i pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi.” (Prevod značenja, Junus, 106)
I kaže:
“…pa klanjaj Gospodaru svome i kurban kolji.” (Prevod značenja, El-Kewser, 2)
I kaže:
“…a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (Prevod značenja, El-Maide, 23)
I kaže:
“…zato se samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!” (Prevod značenja, Hud, 123)
I kaže:
“I samo se Mene bojte!” (Prevod značenja, El-Beqare, 40)
I kaže:
“…nego se Mene bojte, ako ste vjernici!” (Prevod značenja, Alu-Imran, 175)
I kaže:
“…i koji se nikoga osim Allaha ne boje, oni su, nadati se, na Pravom putu.” (Prevod značenja, Et-Tewba, 18)
Mnogo je ajeta koji govore u ovom kontekstu.
Allah subhanehu ve te ala neće kazniti Svoja stvorenja prije nego što ih upozori, pa je poslao poslanike i objavio knjige kako ne bi rekli:
“…i da ne reknu da ih sitgne kazna zbog onoga što su počinili: ‘Gospodaru naš zašto nam nisi poslao poslanika; pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?” (Prevod značenja, El-Qasas, 47)
I kaže:
“A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.” (Prevod značenja, Ta Ha, 134)

Dakle, svako onaj do koga je dopro Kur’an on nema opravdanja, jer velike osnove na kojima se temelji vjera islam Allah je pojasnio u Svojoj Knjizi, razjasnio ju je i njome iznio dokaz protiv Svojih robova. Pod iznošenjem dokaza se ne podrazumijeva da je čovjek shvati u tančine kao što je razumije onaj koga je Allah uputio, podario mu uspjeh i ko se potčini Njegovoj naredbi.”
(Ed-Durerus-Senijje, 11/71-74)
Vjerovanja imama tewhida, str. 457-459