Neprijateljev trijumf, njegova nadmoć i zlostavljanje, koji na ovome svijetu povremeno zadese vjernika, neophodni su. To je kao velika vrućina i žestoko studen, kao bolesti, brige i žalosti – sve je to, po prirodi stvari, nešto neophodno. Ljudi na ovome svijetu, pa i djeca i životinje, odrastaju u skladu s onim što im je predvidjela mudrost Najmudrijega.

Kad bi dobro na ovome svijetu bilo pošteđeno zla, korist pošteđena štete, užitak pošteđen bola, svijet bi bio sasvim drukčiji, kao i odrastanje. U njemu bi izostala Allahova mudrost, koja se umiješala između dobra i zla, užitka i patnje, onoga što koristi i onog što šteti. Zato pošteđenost jednoga od drugoga kao ni njihova međusobna razdvojensto nije karakteristika ovog svijeta, u skladu s onim kako kaže Uzvišeni: “…da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.” (Prevod značenja, El-Enfal, 37)