Budimo strpljive kod prvog udarca

Kur’anski ajeti i hadisi govore na mnogo mjesta o važnosti sabura. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je rekao da je Uzvišeni Allah spomenuo strpljivost u Kur’anu na više od devedeset mjesta.

Neminovno je da svako od nas prolazi kroz iskušenja i teži period u našem životu. Al to ne smije da bude razlog da vjernik i vjernica posustanu. U primjerima naših iskrenih prethodnika imamo toliko primjera njihovog sabura u trenucima kada su im životi visili o koncu.
Naše strpljenje mora biti jedino i samo u ime Allaha subhanehu ve te ala. Jer, kada nešto radimo u ime Allaha Uzvišenog sve ružno zamjenimo lijepim, osjećamo potpunost, radost i smirenost. Ovo radimo rado, iz sveg srca. Ako osaburimo iskreno u ime Allaha, subhanehu ve te ala, dobivamo puno bolje nazad. Mi smo onda samo na dobitku.

U prvim trenucima nam bude teško, ali to je, kako bi se vidjelo da li je to iskren čin žrtvovanja ili je pretvaranje. Baš u tim prvim trenucima je jako bitno pokazati i izraziti svoje strpljenje, osaburati te ne dozvoliti šejtanu da nas zavede pa da se ponovo vratimo na početak - na nulu. Pa ako strpljivo podnesemo taj prvi trenutak, taj prvi udarac, osjetićemo inša’ Allah te ala nakon toga samo zadovoljstvo i radost. Jer zaista je strpljivost kod prvog udarca. Dva Sahiha je zabilježen hadis Enesa ibn Malika, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod žene koja je oplakivala svoje dijete i rekao joj: “Boj se Allaha i budi strpljiva!” Ona odgovori: “Ti ne osjećaš moj bol.” Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, rekoše joj ko je on. Njoj se odsjekoše noge. Ona pođe do njegovih vrata ispred kojih nisu stajali vratari. Reče: “Allahov Poslaniče, nisam te prepoznala.” On, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Strpljivost je kod prvog udarca.” (Buhari, 1283, Muslim, 926 i Ahmed, 3/143)

I zaista, ne kod drugog, trećeg već kod prvog.

“A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovih i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)