Vjernik je obavezan da se bori protiv nesreće sa saburom i smirenošću kako bi zaslužili veliku nagradu kako je to obećao Uzvišeni: “O robovi moj koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 10)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporučio umjerenost u tuzi, bez pretjerivanja kao što rade u džahilijetu a Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od vas onaj koji se udara po licu, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu.” (Buhari u Sahihu, 225/1)Pogotovo za ženu vjernicu koja je ostala bez muža je važno da se okiti sa saburom i hrabrošcu pri ovoj nesreci. Jer ona ima veliku odgovornost u nadgledanju djece nakon što je ta obaveza oslabljena smrcu prvog čuvara porodice. Mnogo je ashabijkih koje su ostale bez svojih najmilijih i svojim primjerima u tim trenucima nam pružaju imansku lekciju o saburu, zadovoljstvu i prisebnosti.
Enes, radijallahu anhu prica: “Razbolio se, a zatim umro sin Ebu-Talhe, radijallahu anhu, u vremenu kada je Ebu-Talha bio odsutan (kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem). Kada je njegova žena vidjela da je umro, pripremila je nešto i sklonila ga u jednom dijelu kuće. Kada je Ebu-Talha došao, upitao je: ‘Kako je dječak?’- ‘Smirila mu se duša,’ odgovorila je, ‘i nadam se da se odmorio.’ Ebu-Talha pomisli da žena govori istinu (da je dijete ozdravilo). Tek kada je svanulo i on se okupao i htio izaći, žena mu reče da je dječak umro. Potom je sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, a zatim i obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome sto se zbilo između njih (kao supružnika). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Neka vam Allah, subhanehu ve te ala da blagoslov u vašoj noći.’ Jedan od ensarija je rekao: ‘Vidio sam da su kasnije imali devetero djece i svi su naučili Kur’an napamet.’” (Buhari, 3/169)
Bitno je tugu podnositi svjesno i zadovoljno sa Allahovom subhanehu ve te ala odredbom kako bi postigla veliku nagradu koju Allah subhanehu ve te ala obećava svojim robovima koji su na pravom putu. Plemeniti Kur’an nas podučava metodu strpljenju prilikom nesrece pa Uzvišeni kaže:
“O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Prevod značenja, El-Beqare, 153)
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!” (Prevod značenja, El-Beqare, 155-157)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam preporučuje sabur i bogobojaznost. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Prošao je Resulullah kraj neke žene koja je plakala kraj groba pa joj je rekao: ‘Boj se Allaha i budi strpljiva.’” (Buhari, 218/1)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava umjerenosti i pribranosti u slučaju smrti bližnjeg ili prijatelja čime će Allah biti zadovoljan. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Ušli smo sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kod Ibrahima koji je ispuštao dušu pa su oči Resulullaha počele suziti a Abdullah ibn Avf, radijallahu anhu mu je rekao: ‘I ti, o Poslaniče?’ reče: ‘O Ibn Avfe, to je iz sažaljenja,’ zatim je ponovo zaplakao i rekao: ‘Doista, oko suzi i srce je tužno ali mi nećemo reći ništa osim ono sa čime je Allah subhanehu ve te ala zadovoljan, a doista smo mi o Ibrahime, tužni zbog rastanka s tobom.” (Buhari, 226/1)
“Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa – tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.” (Prevod značenja, Ali Imran, 186)
| < « | » > |
|---|
