okt 20 2009 Tumačeći Allahove riječi »..i ne ogovarajte jedni druge...« (Hudžurat, 12) navodi Ibn Kesir, rahimehullah, u svom Tefsiru da se u ovome ukazuje na zabranu ogovaranja koju je već rastumačio Zakonodavac. Tako stoji i u hadisu koji navodi Ebu Davud od Ebu Hurejre koji kaže: »Rečeno je: 'O Allahov Poslaniče, šta je to gibet'? 'Da spomeneš brata po onome što on ne voli' – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa bi upitan: »Šta misliš Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao o mom bratu istina?' Na to će, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ako je istina, time si ga ogovorio; a ako to bude laž, onda si ga potvorio.'«  Isto ovo prenosi i Tirmizi, navodeći da je hadis hasen sahih, a navodi ga i Ibn Džerir. Ogovaranje je sa stanovništa idžmaa grijeh, dok je izuzetak iz toga ono »ogovaranje« kod kojeg preovladava opštedruštveni interes, kao što je kod iznošenja dobrih i loših osobina prenosilaca hadisa i kod ukazivanja savjeta i slično. Sve drugo je strogo zabranjeno.«
Uzvišeni Allah u Kur´anu kaže:
"A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh." (Prevod značenja, El - Ahzâb, 58)
"A oni koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu." (Prevod značenja, En - Nur,19)
"O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čivjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite." (Prevod značenja, El-Hašr, 18)

 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
" Neće ući u džennet klevetnik (koji druge ogovara)."  (Ahmed)
" Allah ne voli da se vjernici uznemiravaju."  (Ahmed)
" Nemojte jedni druge klevetati i potvarati."  (El - Tajalisi,  -hasen)
" Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti."  (Muttefekun alejhi)
" Čovjek radi jedne riječi ko joj nije dao nikakvu važnost može pasti u vatru dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada."  (Muslim)
 " Ogovaranje je kada o svom bratu govoriš ono što on ne voli."  (Ebu Davud, Muslim, Nesai, Tirmizi, -sahih)
 " Kada sam bio na Mi´radžu, prošao sam pored skupine ljudi koji su imeli bakrene nohte kojima su trgali svoja lica i prsa." "Ko su ovi, Džibrile?" - upitao sam ga, a on mi odgovori: "To su oni što su klevetali ljude i kaljali njihovu čast."  (Ahmed, Ebu Davud)
 
Šejhul-islam ibn Tejmijje rahimehullah kaže: "Ima ljudi koji se bave gibetom i ogovaranjem kako bi ugodio svojim sjeldžijama, drugovima ili rodbini, i pored toga što vrlo dobro zna da je osoba koja se ogovara čista od onoga što se o njoj priča, ili je pri njoj samo dio onoga što se priča, ali, smatra da će se raspustiti sjelo, ili će se steći loš dojam o njemu ako im bude negirao takvo postupanje, ili da će ga napustiti; na ugađanje njima gleda kao na lijep suživot i druženje.
Nekada se naljute na nekoga, pa se i on isto tako naljuti na njega – zbog njih!? Neko se profesionalizirao u gibetu i ogovaranju ljudi, i to na raznorazne načine. Nekada se to zaodjene vjerom i dobrom, govoreći: Nemam običaj da govorim o drugima osim po hajru, i ne volim ogovaranje i laži, ali vas želim samo obavijestiti o nekim njegovim postupcima, pa kaže: Tako mi Allaha, ta osoba je miskin, ili: ta osoba je dobra, samo da nije toga i toga. Možda će reći: Prođite nas se od njega, Allah da oprosti i nama i njemu – imajući za cilj ponižavanje date osobe, probavljajući ga (svojim želucima)!...
Gibete i ogovaraju ljude pod plaštom vjere i dobra – misleći da će tako prevariti Allaha, kao što time varaju ljude. Naišli smo na veliki broj ovakvih, i njima sličnih, ljudi! Neko od njih licemjerno spominje drugog, kako bi time uzdigao sebe, pa kaže: Kako ne proučih jučer u namazu dovu protiv toga i toga, jer su mi stigle svakakve informacije od njega, kako bi time uzdigao sebe, a oborio spomenutog u očima onih koji se za njime povode, ili će reći: Ta osoba je glupa, ništa ne razumije – htjevši time da pohvali sebe, i da drugima da do znanja kako je učen, te da je on bolji od njega!?
Nekoga zavist tjera na ogovaranje, pa time spaja između dva ogavna postupka: gibeta i haseda! Ako bude prisiljen određenu osobu pohvaliti, maksimalno će nastojati da ga unizi, i da sve to zaodjene vjerom i dobrotom, ili da ga zaodjene zavišću, grijehom i lošim govorom, kako bi navodno nešto odstranio od njega. Neko iznosi gibet i ogovaranje kroz ismijavanje i igru, zasmijavajući ostale potcjenjivanjem nekog čovjeka, ili njegovim imitiranjem, maksimalno ga ponižavajući! Neko gibeti i ogovara druge ljude putem čuđenja, govoreći: Začudio sam se od te i te osobe, kako da ne uradi to i to, ili: Zabezeknuo sam se od te i te osobe, kako da uradi to i to – spominjući mu ime prilikom izražavanja svog čuđenja.
Neko gibeti i ogovara druge ljude putem izjavljivanja žalosti i tuge, govoreći: Jadnik, ožalostilo me to što mu se desilo – dajući do znanja onome koji ga sluša da ga žali i sažaljeva, ali je stvar obrnuta jer mu je srce puno i sretno što mu se to dogodilo, i kada bi mogao još više bi mu nadodao nego što ga je snašlo, a možda će ga na taj način spominjati kod njegovih neprijatelja kako bi se sladili onim što ga je zadesilo!
Pored navedenog, postoje još mnoge druge bolesti srca, zasnovane na varanju Allaha dž.š., i Njegovih stvorenja! Neko gibet i ogovaranje ljudi ispoljava putem srdžbe ili negiranja zla, služeći se raznoraznim riječima pri svemu tome, ali mu je cilj i namjera nešto sasvim drugo, vallahul-muste'an!
Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 28/237-238

< «		» >