Podučavanje lijepom ponašanju

Od najbitnijih, najvećih i najodabranijih Poslanikovih metoda u podučavanju bilo je lijepo ponašanje i moralne vrline. Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto da preporuči ashabima da urade, prvo bi sam to uradio, pa bi ljudi, povodeći se njim, postupili onako kako su vidjeli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uradio. Njegovo ponašanje bilo je

Kur’an; bio je visokog morala i Allah, dž.š., ga je učinio uzorom ljudima. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na ovom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Al-Ahzab, 21)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzor Ummetu u moralu, u postupcima i svim prilikama.

Bez sumnje, praktično podučavanje jače djeluje na čovjeka i efikasnije je, djelotvornije djeluje na razum i pamćenje, vodi oponašanju i slijeđenju, od teoretskog podučavanja. Praktično podučavanje je urođeni metod u podučavanju i to je jedan od najvećih i najodabranijih Poslanikovih metoda u podučavanju. (Učenjak El-Hadžvi u svome djelu El-Fikrus-sami fi tarihi-l-fikhi-l-islami, 1:154, kaže: Jedan od dokaza da je praktično podučavanje bolje od teoretskog je: Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklopio ugovor sa Kurejšijama na Hudejbiji, naredio je ashabima da se oslobode ihrama klanjem kurbana, pa im je rekao: “Ustanite I zakoljite kurbane, zatim obrijte glave!” Oni su oduglovlačili u tome jer su smatrali da je borba bolja od ugovora o miru. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod svoje žene Ummu Seleme, r.a., I obavijestio je o tome da su ljudi odbili njegovo naređenje. Ona predloži Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da on prvi obrije glavu i zakolje kurban i da će oni nesumnjivo uraditi ono što je on uradio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako I uradi I kada to oni vidješe, ustadoše I zaklaše kurbane, zatim su jedni druge brijali tako da u toj zbrci umalo jedni druge ne poubijaše. Ovo nam govori o oštroumnosti Ummu Seleme, r.a., jer je shvatila da im je teško da se oslobode ihrama prije izvršenja obreda i da je praktično podučavanje bolje od teoretskog; stvar se odvila tako kako je ona razumjela. Uz mali dodatak, on završava govor.)

Hafiz Ibn Hadžer u svom djelu El-Isabe fi temjizi-s-sahabe (1:538), govoreći o životopisu velikog Poslanikovog druga Džulenda Malika ‘Umana, kaže: Vesime, u knjizi Er-Riddeh, prenoseći od Ibn Ishaka, navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Džulendu ‘Amra b. El ‘Asa da ga pozove u islam, pa je rekao:

“Ovome me je uputio ovaj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne zna ni čitati ni pisati: On ne naređuje na dobro a da ga prethodno sam ne uradi, niti zabranjuje zlo a da ga se i sam nije prethodno odrekao, on dominira i ne zbnunjuje se, ne govori ružne riječi, drži se ugovora, ispunjava obećanje i, doista, svjedočim da je on vjerovjesnik.”

Imam Eš-Šatibi, neka je Allahova milost na njega, u svome djelu El-I’tisam (2:339-340) kaže: “Poslanikovo vladanje je Kur’an a.š., jer Objava mu je sudac, a njegovo znanje i praksa su u skladu sa Objavom; Objava mu je bila stav, govor, pokornost, odazivanje,” i zastao bi kod propisa Objave.

Ova osobenost je od najvećih dokaza da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio iskren u onome sa čime doalzi, prvo bi izvršio naredbu pa bi drugima naredio, klonio se zabranjenog pa drugima zabranio, upozoren bio pa druge upozorio, prvi se bojao Allaha pa drugima o bojaznosti od Allaha govorio, prvi se nadao Allahovoj milosti, pa drugima o milosti Uzvišenog govorio. Suština svega ovoga je: Allah, dž.š., je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslao šeriat kao dokaz i nadzornik njemu i kao uputu na Pravi Put, koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijedio.

Knjiga “Poslanik kao učitelj i njegovi metodi u podučavanju” Str. 66 - 68