Ako su ti grijesi gorki ostavi

Ništa srcu nije neugodnije od od gorčine ponovljenih grijeha. A od Allah se traži pomoć. - Otuđenost koja se javlja između griješnika i ljudi, a naročito pobožnih. On jasno osjeća tu međusobnu otuđenost. Što je ona jača on je sve više od njih i njihovih sijela.

Uskraćena mu je korist od njih. Sve je bliži šejtanovoj stranci a sve dalji od stranke Milostivog. Griješnik čak postaje otuđen i sam od sebe. Jedan predhodnik (selef) je rekao: ,, Odraz moje nepokornosti Allahu mogu primjetiti u ponašanju moje jahalice ili moje supruge."

- Komplikacije života. Koji god posao započne, nailazi na zatvorena ili nedostupna vrata. Ovo je shodno pravilu po kojem Allah, subhanehu we te'ala, bogobojaznim ljudima olakšava sve stvari. Ko se ne drži bogobojaznosti Allah će mu otežati poslove.

- Tama koju osjeća u srcu kao što osjeća tamu guste noći. Grijeh postaje tama za nejgovo srce kao što je mrkli mrak za njegovo oko. Pokornost je svjetlo, a grijeh tama. Što je tama gušća, njegova izgubljenost je veća. Takav čovjrk nesvjesno pada u novotarije, zablude i neoprostive greške, kao slijepi čovjek koji sam šeta po tamnoj noći. Ova tama se pojačava tako da postaje vidljiva u oku, a zatim na licu, tako da će je svako moći vidjeti.

- Abdullah ibn 'Abbas je rekao: ,, Dobro djelo obasjava lice i srce; proširuje nefaku, daje snagu tijelu i budi ljubav kod ostalih ljudi. Grijeh uzrokuje crnilo u licu, tminu u kaburu i srcu; slabost u tijelu;oskudnu nafaku i mržnju u srcima ljudi."

- Grijesi slabe srce i tijelo. Slabo srce je vidljivo i vrlo lako može dovest do smrti.

- Nemogućnost činjenja dobra. Dovoljna kazna za grijeh bi bila u odvarćanju od činjenja dobra;zauzimanje njegova mjesta i ukidanju svih puteva koji ka njemu vode, tako da u startu nestaje mnogo dobrih dijela od kojih svako vrijedi koliko dunjaluk i sve što je na njemu. Ovo je slično čovjeku koji se zasiti nekom hranom i od toga se razboli, nakon čega se mora odreći mnogo ukusnijih i ljepših jela. A od Allaha se traži pomoć.

- Grijesi skraćuju život i umanjuju njegov bereket i plodnost. Jer, kao što dobročinstvo produžava život, tako i poroci bivaju uzrokom njegovog skraćivanja. Ljudi su se razišli po ovom pitanju.

- Ukratko, vijek čovjeka je dužina njegovog života. A za njega nema života osim ako se okrene Allahu, utopi u ljubav prema njemu i zikr, ne pretpostavljajući Njegovom zadovoljstvu ništa drugo.

"Bolest i lijek" str. 88