jul 25 2007 Znaj, Allah ti se smilovao, da je prva stvar kojom je Allah obavezao Ademovog sina da odbaci taguta i da vjeruje u Allaha. Dokaz za ovo je u Allahovim riječima: ''Mi smo svakom narodu poslanika slali: Allahu 'ibadet činite, a klonite se taguta'' (sūra en-Nahl, 36).

što se tiče opisa odbacivanja taguta, onda je to da vjerujete u beskorisnost ili uzaludnost vjerovanja drugoga mimo Allaha i da to napustite činiti i da ga mrzite i da odbacite i učinite neprijateljstvo sa onima koji to čine.

A što se tiče značenja vjerovanja u Allaha, onda je to da vjerujete Allaha, da je Allah jedini istinski bog koji zaslužuje da bude obožavan i Jedini mimo svega drugog pored Njega i to je da činite sve tipove, sve vidove obožavanja ('ibadeta) svaki akt, svako djelo, iskreno za Allaha, u isto vrijeme negirajući i odbacivajući to od svega drugog što se obožava pored Njega. To također povlači za sobom da volite i pokažete prijateljstvo ljudima ihlasa (islama) i mrzeći i pokazujući neprijateljstvo sljedbenicima širka. To je Ibrahimova vjera od koje se ko god okrene – samo sebe obmanjuje, i to je dobar primjer o kojem nas je Allah obavijestio svojim riječima:

''Divan primjer imate u Ibrahimu i onima koji su sa njim bili kada su rekli svom narodu: zaista se mi odričemo od vas i onoga što vi obožavate mimo Allaha. Mi vas odbacujemo (u vas ne vjerujemo) i između vas i nas će ostati neprijateljstvo i mržnja sve dok ne budete vjerovali u Allaha jedinog'' (sūra el-Mumtehine, 4. ajet).

Riječ tagut je opšta, tako da sve što se obožava mimo Allaha – bijući zadovoljno tim obožavanjem, bilo to nešto obožavano, nešto slijeđeno, ili nešto čemu se pokorava u odsustvu pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem – onda se to smatra tagutom.

Taguta je mnogo ali njihove glave su pet:

Prvi – šejtan koji poziva ljude da obožavaju druge mimo Allaha. Dokaz za ovo su Allahove riječi:

''Zar vam nisam naredio, o sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana? Zaista vam je on neprijatelj očevidni'' (sūra Ja-sīn, 60. ajet).

Drugi – zulumćarski i tiranski vladar koji mijenja Allahove propise, Allahov zakon. Dokaz za ovo su Allahove riječi:

''Zar nisi vidio one (munafike) koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred tagutom sudi a naređeno im je da u njega ne vjeruju (da ga odbace) ali šejtan želi da ih odvede daleko u zabludu'' (sūra en-Nisa, 60. ajet).

Treći – Onaj koji sudi drugim mimo onoga što je Allah objavio a dokaz ovome su Allahove riječi:

''A onaj ko god ne sudi po onome što je Allah objavio onda su oni nevjernici'' (sūra el-Ma'ide, 44. ajet).

Četvrti – Onaj koji tvrdi da ima znanje nevidljivog (gajba) mimo Allaha. Dokaz za ovo su riječi Allaha:

''Samo On zna gajb i On svoj gajb ne otkriva nikome'' (sūra el-Džinn, 26. i 27. ajet).

I On kaže:

''A u Njega su ključevi svih tajni (gajba) niko ih ne zna osim Njega i On zna sve što je u zemlji i sve što je u moru, ni jedan list ne opadne a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama zemlje niti ičega svežeg niti suhog a da nije napisano u jasnoj knjizi'' (sūra el-En'am, 51. ajet).

Peti – Onaj koji je obožavan mimo Allaha bijući zadovoljan tim obožavanjem. Dokazi za ovo su Allahove riječi:

''I ko god među njima kaže: zaista ja sam bog mimo njega onda će njegov boravak biti u vatri, to je način na koji mi nagrađujemo griješnike'' (sūra el-Enbija', 29. ajet).

I znaj da čovjek nikada neće postati vjernik u Allaha osim ako ne odbaci i ne uznevjeruje u taguta. Dokaz za ovo su Allahove riječi:

''Nema prisile u vjeru, zaista se rušd (pravi put) jasno razlikuje od gajja (zablude). Pa ko god ne vjeruje u taguta a vjeruje u Allaha, uhvatio se za najčvršću vezu koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna'' (sūra el-Beqare, 256. ajet).

Rušd ili pravi put se ovdje odnosi na vjeru Muhammeda s.a.v.s., dok se gajj ili lažni put i pogrešni put odnosi na vjeru Ebu Džehla.

’Urvetul-wusqa (najčvršća veza) se odnosi na šehadet da nema božanstva vrijedno obožavanja mimo Allaha (La ilahe illAllah). Ovo svjedočanstvo se sastoji iz negacije i afirmacije, tj. negiranja i potvrđivanja. Ono negira sve vidove obožavanja od onih koji su obožavani pored Allaha, afirmišući (potvrđujući) sve vidove obožavanja ili 'ibadeta učinjeno za Allaha jedino, čistog od bilo kog partnera.

< «