Voljeti Uzvišenog je jedna od najvećih obaveza vjerovanja

Voljeti Uzvišenog više nego sve ostalo jedna je od najvećih obaveza vjerovanja, jedan od njegovih prvih postulata i glavnih pravila. Ko pored Njega voli neko stvorenje, kao što voli Njega, taj čini širk koji neće biti oprošten i neće mu biti primljeno ni jedno djelo.

Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koj su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (Prevod značenja, El-Beqare, 165)

Niko neće biti vjernik sve dok mu Allah i Njegov Poslanik ne budu draži od njega samog, porodice, djeteta, roditelja i svih ljudi i dok njegova ljubav ne bude slijedila Allahovu. šta mislite o ljubavi prema Allah? On je stvorio džine i ljude samo da Mu robuju, a to robovanje podrazumijeva da Ga potpuno vole i veličaju. Zbog toga je poslao poslanike, objavio knjige i dao zakone. Od toga zavisi nagrada i kazna, zato su stvoreni Džennet i Džehennem, a ljudi podijeljeni na sretne i nesretne. Kao što Njemu ništa nije slično nema ni ljubavi prema Njemu i straha od nekog kao od Njega.

što se više bojimo stvorenja, mi bježimo od njih, a što se više bojimo Allaha, bježimo Njemu. što se tiče stvorenja, treba se bojati njihovih nepravdi i neprijateljstava, a što se tiče Allaha, treba se bojati Njegove pravde.

Ista je stvar s ljubavlju. Ljubav prema nekom drugom, ako nije radi Allaha, kazna je i nesreća za onog koji voli. Tu je veća bol nego užitak i sve što je neko dalji o dAllaha, bol i kazna će biti veći.
Kad je u pitanju ljubav prema Allahu, ona je drukčija, srcima ništa draže nema od njihovog Tvorca, On je njihov Bog i Njega obožavaju, On ih štiti i pruža im utočište, On je njihov Gospodar, On ih je takve stvorio i opskrbiu im dao, On ih usmrćuje i život im daje.

Voljeti je Njega užitak, život, sreća duše, snaga srca, svjetlo uma, zjenica oka, izgradnja naše unutrašnjosti. Za zdrava srca, dobre duše i pametne glave ništa nije slađe, ukusnije, prirodnije, sretnije i bolje od ljubavi prema Njemu i naklonosti, žudnje za susretom s Njim. Slast koju tako vjernik osjeća u svom srcu iznad je svake druge slasti, uživanje kojet ako osjeća potpunije je od bilo kojeg drugog, ta slast je veća od svake druge.