Svaki ajet u Kur’anu u sebi sadrži tewhid, potvrđuje ga i poziva njemu. Kur’an kazuje vijesti o Allahu, Njegovim imenima, savršenim atributima i djelima. Ili, poziva na činjenje ibadeta samo Njemu, Jednom i Jedinom, Koji nema sudruga. Ili, govori o Njegovim naredbama i zabranama, i o ustrajnosti u pokoravanju samo Njemu. Ovo je čisti i potpuno ispravni tewhid i činjenice koje ga upotpunjavaju.

Također, kazuje o Allahovoj plemenitosti naspram iskrenih i pokornih muwehhida i kako će postupati prema njima na ovom svijetu i čime će ih nagraditi na budućem. A to su zasluge za ispoljavanje čistog i ispravnog tewhida.

Kazuje vijesti o pripadnicima širka i sa kakvim vrstama kazni i patnji će se suočavati na ovom svijetu i kakvu zaslugu će za to imati na ahiretu.

To su vijesti o onima koji su se suprostavljali ispravnom tewhidu i koji su odstupali od svih propisa koje on nalaže. Kao što smo spomenuli, cijeli Kur’an kazuje o tewhidu, njegovim pravima i zaslugama, o stanjima širka i njegovih pripadnika i o patnjama koje će ih stići.

Primjer u suri El-Fatiha:

Hvala Allahu u sebi sadrži tewhid.

Gospodaru svih svjetova sadrži tewhid.

Uputi nas na pravi put, ovo je tewhid koji podrazumijeva traženje upute na Pravi put, put sljedbenika čistog tewhida koji im je Uzvišeni Allah darovao.

A ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali, ovaj ajet se odnosi na one koji su se otisnuli od tewhida.

(“Medaridžu-s-Salikin,” 3/489)