Povratak Stvoritelju djelima se upotpunjuje na tri načina: da se ne uzdaš u svoja djela, da si svjestan da ti je On potreban i da osjećaš Njegovu dobrou prema tebi. Ne uzdaj se u spas zbog svojih djela i uvidi da spas dolazi milošću, dobročinstvom i djelom Uzvišenog Stvoritelja.
U vjerodostojnom hadisu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikoga neće spasiti njegova djela.” Prisutni su upitali: “Zar ni tebe, Allahov Poslaniče?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Čak ni mene, osim ako Allah ne obaspe svojom milošću i dobrotom.” (Buhari, 6463; Muslim 2816; Ahmed 7162, 7340; Ibn Madždže 4201)Svjesnost svojih potreba se ogleda u tome da, ne uzdajući se u svoja djela, čovjek svjedoči da je Uzvišeni Allah neovisan, Sam po Sebi, jer je neovisnost suštinsko, prvo Njegovo svojstvo, dok su potrebnost, ovisnost i nužnost svojstva stvorenja.
šejh Ibn Tejmijje, rahimehullahu te ‘ala, kaže: “Ovisnost je suštinsko moje svojstvo, koje me uvijek prati, kao što je neovisnost vječno suštinsko Njegovo svojstvo.”
Nakon što to uvidi, čovjek je dužan posmatrati Allahovu dobrotu i znati da dobro koje uživa, priželjkuje ga ili koje je već uživao, jest Allahova beskrajna blagodat prema njemu, dobročinstvo koje mu je darovao i dar milosti koji mu je pružio bez razloga, bez odgovarajućeg ljudskog djela. On je Dobročinitelj s razlogom i bez razloga. Njemu sve pripada oduvijek i zauvijek. On je Prvi i Posljednji Osim Njega, nema istinskog boga, niti gospodara.
(Medaridžus-Salikin, str. 387)
| < « | » > |
|---|
