jan 29 2010

Vjerovanje u određenje uzrok je smirenosti srca i duše, kao i hrabrosti i snage. Ovo zbog toga jer je ubijeđen da ga nije moglo zaobići ono što ga je zadesilo niti ga je moglo zadesiti ono što ga je zaobišlo. Također je uzrok strpljivosti, predanosti i zadovoljstva onim što je Allah, subhanehu ve te ala, dodijelio.

Svevišnji Allah kaže: “…a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.” (Prevod značenja, Et-Tegabun, 11) Neki učenjaci iz prvih generacija, tumačeći ajet, kažu: “Riječ je o čovjeku kog pogodi nesreća pa se strpi i time pomiri znajući da Allah, subhanehu ve te ala, sve određuje.”

Od koristi vjerovanja u određenje jeste i to da je čovjek svjestan Allahovih blagodati kojima ga je počastio a jedna od najvećih svakako jeste to što ga je uputi na pokornost Njemu; činjenje dobrih djela. Vjernik zato nije samodopadljiv niti se oholi svojim djelima jer zna da ga je Allah subhanehu ve te ala, time počastio; na to djelo uputio, a istovremeno uklonio sve prepreke na tom putu. Da Svevišnji Allah ljude prepusti samima sebi, malaksali bi i ne bi ustrajali na činjenju dobrih djela.

Također, vjerovanje u određenje podsjeća nas na obavezu zahvale (šukra) na Allahovim, brojnim vjerskim i ovosvjetskim, blagodatima. Iskreni Allahov, subhanehu ve te ala, rob zna da nema nijedne blagodati a da nije od Allaha Uzvišenog, te da je On Taj Koji štiti Svoje dobre robove i čuva ih svakog zla i nesreće.
(Vasitijska akida, str. 109)

< «		» >