šejh Ebu Battin, rahimehullahu teala, kaže: “Potčinjavanje Allahu sa ibadetom samo Njemu i odricanje od svakog božanstva mimo Njega je značenje la ilahe illallah. Ako je ovo jasno, onda bilo ko da usmjeri nešto od vrata ibadeta, sa kojim smo se prethodno upoznali, nekom drugom mimo Allaha, kao sto su ljubav, veličanje, strah, nada, dova, tevekul, klanje, zavjetovanje i drugo mimo toga,

on time obožava toga drugoga mimo Allaha, uzimajući ga za božanstvo poistovjećivajući ga sa Allahom u Njegovom apsolutnom pravu, makar on izbjegavao da nazove ono što čini obožavanje, ibadetom i širkom.
Kod svakog razumnog čovjeka je poznato da se suština stvari ne mijenja sa izmjenom naziva. Pa kada bi blud, kamatu i alkohol nazvali nekim drugim nazivima, to ih ne bi odvojilo od sutine bluda, kamate, alkohola i slično tome.
Poznato je da je širk zabranjen zbog odvratnosti po samom sebi, zbog toga sto u sebi sadrži vrijeđanje Alalha subhanehu ve te ala, Njegovo omalovažavanje i poređenje sa stvorenjima, pa neće nestati ova šteta promjenom imena. Kao da se nazove tevesulom, traženjem šefa’ata i veličanjem dobrih ljudi, njihovim poštivanjem i slično tome. Mušrik je mušrik, htio ili ne, kao što je bludnik bludnik, htio to on ili ne. Lihvar je lihvar, htio on to ili ne.”
(Ed-Durerus-Senijje, 2/298-299)

šejh Ebu Battin, rahimehullah, takođe kaže: “Imam Ibnnul-Kajjim, rahimehullahu teala, kaže: “Onaj ko zakolje radi šejtana žrtvu, priziva ga i od njega traži pomoć, približava mu se u onome što on voli, time ga obožava, makar to ne nazvao ibadetom nego iskorištavanjem šejtana za sebe.”
(Ed-Durerus-Senijje, 12/91)

< «		» >