šejh Muhammed ibn Abdulvehhab, rahimehullahu teala, kaže: “Znaj, Allah ti se smilovao, da Allahova vjera biva: - Na srcu sa ubjeđenjem, sa ljubavlju i mržnjom. - Na jeziku izražavanjem imana i ostavljanjem izgovaranja kufra. - A udovima biva obavljanjem ruknova islama, ostavljanjem djela kufra. Pa, ako bilo šta od ovo troje nedostaje onda je čovjek zanevjerovao i otpao je od islama.
Primjer srčanih djela jeste, na primjer, da misli da je ono na čemu je većina ljudi u ubjeđenju, u pogledu živih i mrtvih, ispravno, navodeći kao dokaz da je većina ljudi na tome. On je kafir koji Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, utjeruje u laž, makar to i ne izgovarao svojim jezikom i ne djelovao osim prema tewhidu. Isto tako ako posumnja, ne znajući sa kime je istina, on, iako nije smatrao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, lažovom, isti tako ga nije ni potvrdio. Nego kaže: ‘Valjda će Allah pojasniti istinu.’ Dakle, kao da je u sumnji, on kao takav je murted, makar i ne izgovarao ništa osim tewhida.
Primjer jezika jeste da povjeruje u istinu i da je voli, da negira kufr i da ga mrzi, ali da govori kako bi se dodvorio stanovnicima Ihsae, stanovnicima Mekke i drugim, radi njihovog položaja, bojeći se od njihovog zla. Ako napiše govor u kojem direktno hvali njih i ono na čemu su oni, ili da spomene da se ostavio onoga ne čemu je bio – misleći time da će ih prevariti, ubjeđen u svom srcu da mu to neće naštetiti – ovo je, takođe od vidova njegove zanesenosti i obmanjenosti.
To je značenje Allahovih subhanehu ve te ala riječi:
“Onoga koji zanevjeruje u Allaha nakon sto je u Njega vjerovao – osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu.” (Prevod značenja, En-Nahl, 106-107) ne zato sto su htjeli da promjene svoje ubjeđenje.
Onaj ko spozna ovo uvidjet će da je opasnost ogromna i žestoka, uvidjet će veličinu potrebe za podučavanjem i opominjanjem. Ovo je značenje njegovih, riječi: ubjeđenost u otpadništvo, govorom, ubjeđenjem, sumnjom ili djelom, a Allah najbolje zna.”
(“Ed-Durerus-Senijje,” 10/87-88)
| < « | » > |
|---|
