Naredba ibadeta samo Allahu

Upitan je šejh Ebu Batin, rahimehullah, o mišljenju onoga koji kaže da naredba ibadetu samo Allahu ne ukazuje na zabranu širka, te da je potrebno da se posebno zabrani širk, pa je odgovorio:

“Riječi neznalice, lažova na Allaha, onoga koji čini nepravdu Allahovom govoru tumačeći ga u neželjenom značenju, rekavši: “Naredba ibadeta samo Allahu ne ukazuje na zabranu širka, već je potrebna zabrana širka,” takav je pogriješio i zabludio. Postoji velika prijetnja onome koji govori o Kur’anu svojim mišljenjem makar i pogodio, a kako je tek sa onim koji govori iz svog razmišljanja i pogriješi! Ibn ‘Abbas je rekao: “Svaka naredba ibadeta spomenuta u Kur’anu znači tevhid,” i na tome su svi mufessiri i učenjaci.

Prema riječima neznalice, riječi Uzvišenog:  Ibadetite vašem Gospodaru, Koji vas je stvorio i riječi: Samo Tebi ibadetimo i riječi: Ja sam vaš Gospodar, pa ibadetite Mi, i slično, ne ukazuju na zabranu širka!? Pa ako je značenje naređenog ibadeta tevhid a tevhid je činjenje Allaha jednim u božanstvu (ilahijjetu)  i njegovo negiranje od svega mimo Njega i to je značenje la ilahe illallah, čija je suština potvrđivanje ibadeta samo Allahu i negacija učesništva uz Uzvišenog Allaha u njemu, a to je poznata stvar koja nije potrebna objašnjenja, onda neispravnost njegovih riječi postaje jasna ovim što smo spomenuli.”
(Ed-Durerus-Senijje, 2/309)