Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu

 Iako je Talha bio vrlo mlad, ipak je sa velikim uspjehom obavljao trgovinu. Vrlo često je putovao sa karavanom iz Mekke u daleki šam (Siriju). Jednom prilikom se tako zaputi sa karavanom u šam, pa pošto je došao do grada zvani Basra, došli su iskusni trgovci Kurejšije na pijacu, da kupuju i prodaju. Iako nije imao iskustva kao oni, ali zahvaljujući njegovoj snalažljivosti i oštroumnosti on im je uvijek bio dobra konkurencija svima, pa je čak i bolje prolazio kod njih.

Dok je Talha bio na pijaci koja je tom prilikom bila prepuna naroda sa svih strana, dogodilo mu se nešto što je bilo uzrokom promjena ne samo njegova života nego i života drugih. Bilo je donosilaca radosne vijesti o pojavi jedne velike ličnosti i promjeni historije. Da se za trenutak vratimo riječima Talhe ibn Ubejdullaha da nam on ispriča svoj vrlo interesantan događaj.

Tako, Talha kaže: “Dok smo trgovali u Basri, u trenutku čusmo jak povik jednog svećenika: “O trgovci, da li je neko od vas iz Mekke?” Bio sam blizu njega, požurio sam prema njemu i rekao sam: “Da, ja sam iz Mekke!” Upitao me je: “Je li se pojavio među vama Ahmed?” Upitao sam ga: “A ko je Ahmed?” Odgovorio je: “Sin Abdullaha sina Abdulmutallibovog. Ovo je mjesec u kome će se on pojaviti i on će biti posljednji vjerovjesik. Pojavit će se u vašoj zemlji, u Mekki, a Hidžru će učiniti u mjesto sa crnim kamenjem i palmama, u mjesto sa dosta vode i soli. Ja ti savjetujem, o mladiću, odazovi se njegovom pozivu. Te riječi svećenika duboko su se usadile u moje srce i požurio sam prema devi, spremio sam se za putovanje i žurno krenuo prema Mekki, ostavljajući karavanu iza sebe. Pošto sam stigao u Mekku pitao sam svoju porodicu: “Je li se desilo šta novo u Mekki psolije moga odlsaska.” Odgovorili su: “Da, desilo se. Muhammed, sin Abdullahov, kaže da je vjerovjesnik i kao takvog da je prihvatio Ebu Bekr, sin Ebu Kuhafe.” “Ja poznajem Ebu Bekra kao čovjeka blaga, jednostavna i poštovana kod svakog. I on je pošten trgovac i lijepog je vladanja. S njim sam se družio i volio sam s njim sjediti zbog toga što je dobar poznavalac povjesti Kurejšija.” Pošao sam prema Ebu Bekru i upitao ga: “Je li istina što se priča da se Muhammed ibn Abdullah pojavio kao Poslanik i da ga ti slijediš?” Odgovorio je: “Da, tačno je,” nastavio je pričati svoj doživljaj sa Poslanikom podstičući me da i ja primim islam.

Ispričao sam mu svoj doživljaj u čaršiji sa svećenikom, pa se iznenadio Ebu Bekr. Rekao mi je da pođem s njim do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu ispričam taj svoj događaj i da čujem šta će mi reći.

Došli smo do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pozvao me je u Islam, proučio mi je nešto iz Kur’ana i obradovao me je radosnom viješću dunjaluka i Ahireta. Rasprostranio je Allah, s.v.t., moje srce za Islam. Ispričao sam mu svoj doživljaj sa svećenikom u Basri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se mnogo obradovao toj vijesti, tako da se ta radost i na njegovom licu osjetila. A zatim sam pred njim izgovorio šehadet: “Nema drugog boga osim Allaha, a Muhammed je Allahov Poslanik.”

Bila je veoma iznenađena njegova porodica i sva familija zbog prelaska na Islam ovoga mladića. Najviše je bila pogođena njegova majka. Tražila je ko će ga ubijediti da se vrati u staru vjeru, vjeru očeva, pa su poneki razgovarali s njim.
Međutim, Talha je bio stabilan, čvrst u svome imanu kao brdo. Svi zavjeti i odvraćanja su bili uzalud. Pošto lijepa riječ i savjet nisu koristili prešli su na drugi metod, a to je žestoko mučenje i kažnjavanje, prenosi Mesud ibn Haraš: “Dok sam ja trčao između Safe i Merwe, vidio sam mnogo svijeta kako ide iza mladića čije su ruke svezane za vrat. Potiskuju ga i udaraju po glavi. Među tom masom svjeta posebno se isticala žena koja je vikala i grdila. Pitao sam: “šta je sa ovim mladićem? Ko je on?” Odgovorili su: “To je Talha ibn Ubejdullah. Odmetnuo se od vjere svojih otaca i slijedi Muhammeda.” Upitao sam: “Ko je ova starica koja ide za njim?” Odgovorili su: “Ona je Sa’ba bint el-Hadremi, majka tog mladića.”

A zatim je prišao Newfel ibn Huwejli, zvani Kurejšijski lav, Talhi ibn Ubejdullahu, svezao ga konopcem i svezao je sa njim i Ebu Bekra es-Siddika, spojio ih i predao mekkanskoj rulji da ih tuku.

Dani su prolazili, a događaji su se jedan za drugim smjenjivali. Talha je svaki dan sve više sazrijevao. Iskušenjana Allahovom putu su ga čeličila i njegov iman mu je iz dana u dan bio sve jači, tako da je dobio ime Živi šehid. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je zvao “Dobri Talha,” i “Plemeniti Talha.” Svaki od ovih nadimaka vezan je za neki divan doživljaj iz njegova života.

Eš-šehidu-l-hajj (Živi šehid) je dobio ime u Bici na Uhudu kada je Poslanik ostao samo sa jedanaest ljudi od ensarija i Talha od muhadžira. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji su bili uz njega su se popeli na brdo. Kada su ga vidjeli mušrici pošli su prema njemu u namjeri da ga ubiju. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se obratio svojim drugovima riječima: “Ko me bude čuvao od ovih on je moj drug u Džennetu?” Odgovorio je Talha: “Ja ću, o Allahov Poslaniče.” Pa mu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne, ostani na mjestu.” Neko od ensarija je upitao: “Mogu li ja, o Allahov Poslaniče?” Odgovorio mu je: “Možeš ti.”

I borio se ensarija dok nije poginuo. Zatim je Poslanik upitao: “Ima li neko ko se može suprotstaviti ovim mušricima.” Ponovno se javlja Talha, ali i ovoga puta mu Poslanik ne dozvoljava. Priupitao je opet neko od ensarija: “Mogu li ja?” Resulullah mu je rekao: “Možeš.” Međutim, i on je brzo ubijen.

Tako su se jedan p ojedan smjenjivali, svaki put se prvi javljao Talha, ali mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao, dok nisu sve ensarije poginule. Kad su svi izginuli, nije sa njim ostao niko osim Talha.

Kad su mušrici bili sigurni da će moći ubiti Resulullaha, dolazi hrabri Talha i brani ga od mušričkih napada. Tom prilikom je Resulullahu izbijen zub, ranjen je u čelo i usnu. Lice mu je bilo krvavo. Bio je veoma umoran i iscrpljen.

Talha je stalno napadao na mušrike da bi ih odbio od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, zatim je uzeo Resulullaha, pomjerio ga malo sa tog mjesta na brdo, položio ga na zemlju i nastavio ponovno borbu sa mušricima. Neprestano se borio sve dok ih nije odbio od Resulullaha.

Kaže Ebu Bekr: “Bio sam daleko od Allahovog Poslanika, ja i Ebu Ubejde ibn el-Džerrah. Došli smo Allahovom Poslaniku da mu ukažemo pomoć, naredio nam je da pomognemo prvo Talhi koji je tom prilikom zadobi oko sedamdeset i devet udaraca (rana) sabljama, kopljima, strijelama. Kada su mu prišli, našli su ga onesviještena u jarku odsječene ruke.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao običaj da kaže poslije toga: “Ko želi da vidi čovjeka koji ide po zemlji, a koji je poginuo, neka gleda Talhu ibn Ubejdullaha.” A Ebu Bekr es-Siddik je imao običaj reći kad bi neko spomenuo Uhud: “Taj dan je sav Talhin.” Po ovom događaju Talha je i dobio ime “Živi šehid.” A nadimak “Plemeniti Talha” je dobio u mnogo priča.

Talha je bio veliki trgovac i bogataš. Jednom prilikom mu je stigla roba iz Hadremewta u vrijednosti od sedam stogina hiljada dirhema. Zanoćio je tu noć sa puno straha i zabrinutosti. I dok je on bio u takvom halu na vrat amu se pojavila njegova žena Ummi Kulsum, kćerka Ebu Bekra es-Siddika, i obratila mu se riječima: “šta ti je danas, o Ebu Muhammede? Da ti nisam šta nažao učinila!” Odgovorio je: “Ne, ti si zaista divan žena. Ali sam sve vrijeme razmišljao kako misli čovjek pred njegova Gospodara stati kad zanoći sa ovolikim imetkom u kući?!” Upitala ga je šta ga tu žalosti?! Potrebnih, rodbine i prijatelja ima na sve strane. Pa kad ustaneš podijeli to sve među njima. Rekao joj je: “Neka ti se Allah smiluje, ti si sretna, na pravom putu i kćerka sretnog.”

Pošto je svanulo, podijelio je imetak muhadžirima i ensarijama. Kaže se daje neki čovjek došao Talhi ibn Ubejdullahu i tražio pomoć. Spomenuo mu je rodbinske veze koje ih vežu. Rekao mu je Talha: “Dosad nisam znao za naše rodbinske veze. Ja imam bašču daju mi za nju tri stotine hiljada, pa ako hoćeš uzmi je, a ako hoćeš prodaću je i daću ti njenu vrijednost.” Odgovorio je čovjek: “Uzeću njenu vrijednost.” I dao mu je sav novac.

I zbog njegove velike darežljivosti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga prozva Dobri Talha i Plemeniti Talha, neka je Allah zadovoljan s njim i da mu osvjetli kabur.