Ime joj je Rumejsa bint Milhan, supruga Ebu-Talhe radijallahu anhu. Ona je bila ensarijka koju je Allah subhanehu ve te ala počastio islamom. Čvrsto je prihvatila Allahovu vjeru sa svom svojom snagom i ustrajnošću. Bila je hrabra, bogobojazna i razborita ashabijka, koja je svojim primjerom pokazala snagu svoje vjere. Nije posustala pred iskušenjima, već naprotiv jačala je i bodrila samu sebe znajući da će joj Allah Svemogući dati rješenje.
Enes, radijallahu anhu priča: “Razbolio se, a zatim umro sin Ebu-Talhe, radijallahu anhu, u vremenu kada je Ebu-Talha bio odsutan (kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem). Kada je njegova žena vidjela da je umro, pripremila je nešto i sklonila ga u jednom dijelu kuće. Kada je Ebu-Talha došao, upitao je: ‘Kako je dječak?’- ‘Smirila mu se duša,’ odgovorila je, ‘i nadam se da se odmorio.’ Ebu-Talha pomisli da žena govori istinu (da je dijete ozdravilo). Tek kada je svanulo i on se okupao i htio izaći, žena mu reče da je dječak umro. Potom je sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, a zatim i obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome što se zbilo između njih (kao supružnika). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Neka vam Allah, subhanehu ve te ala da blagoslov u vašoj noći.’ Jedan od ensarija je rekao: ‘Vidio sam da su kasnije imali devetero djece i svi su naučili Kur’an napamet.’” (Buhari, 3/169)
U nekim predaja se bilježi da je Ummu-Sulejm, nakon sto se porodila, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s djetetom kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, natrljao nepce hurmom i nadio ime Abdullah.
Hafiz Ibn-Hadžer, za riječi (Enesa, radijallahu anhu): “pripremila je nešto,” kaže: “Pripremila je jelo Ebu-Talhi i lijepo se dotjerala.” Rečeno je: “Uljepšala se i, kako dolikuje, dotjerala svome mužu.”
Hafiz dalje kaže: “Međutim, najispravnije tumačenje je to da je se ona lijepo spremila, okupala i zamotala svoje dijete, kao što se navodi u nekim vjerodostojnim predajam. Riječi Enesa, radijallahu anhu: “Kada je svanulo i on se okupao” upućuju na to da su imali spolni odnos.” (Fethul-bari, 3/170)
Hafiz kaže: “U slucaju Ummu-Sulejm, radijallahu anha, nailazim na nekoliko koristi:
prvo, dozvola postupanja po onome što je teže, a ostavljanje olakšice iako je dozvoljena:
drugo, tješenje u nevoljama;
treće, dotjerivanje žene svome suprugu i njeno insistiranje na spolnom odnosu;
četvrto, ženina požrtvovanost koja se tiče dobrobiti njenog muža;
peto, dozovljenost upotrebe indirektnog govora (aluzija), onda kada se ima potreba za njih, s tim da je uvjet za to neuskraćivanje prava drugom muslimanu.
Ummu-Sulejm je na to navela povećana strpljivost, predavanje Allahovoj odredbi i želja da im oboma Allah podari bolje od onoga što im je uzeo. Da je, kojim slučajem, Ebu-Talhu odmah obavijestila o smrti djeteta, to bi ga jako ražalostilo; on bi došao u stanje koje ona nije željela. To je učinila odazivajući se pozivu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao da: ‘svakom onome ko ostavi nešto radi Allaha, On će mu sigurno dati nešto što će biti bolje od toga što je ostavio.’ Ovdje se još jasno oslikava stanje Ummu-Sulejm, radijallahu anha, koja se naoružala strpljenjem i posjedovala plemenita razmišljanja i snagu odluke.” (Fethul-bari, 1/171)
Prenosi se da je jednom uletjala sa majkom pravovjernih, Aišom radijallaha anha, u žarište borbe, probijala sa ispod usijanih sablji, noseći vodu kako bi mudžahidi gasili žeđ. Enes radijallahu anhu o tome pripovijeda: «Vidio sam Aišu bint Ebi Bekr i Ummu Sulejm. One su, zaista, bile brže, jer vidio sam njihove halhale. Na svojim leđima su nosile mješine koje su praznile pojeći narod, zatim bi se vraćale i punile ih, pa bi ponovo dolazile i praznile ih pojeći narod.» (Buhari, Muslim)
Ovo je bila ashabijka koja je svojim djelima pokazivala snagu svoje vjere, koja se zalagala da u svim momentima Allahova riječ bude gornja. Molimo Allaha subhanehu ve te ala da da joj podari Džennet.
| < « | » > |
|---|
