feb 9 2010

Ime joj je Lubabe i ona je rođena sestra (i po ocu i po majci) od Mejmune – majke vjernika. Ona je bila druga žena u islamu, jer je primila islam odmah nakon Hatidže bint Huvejlid radijallahu anha. Ona je bila potpora, pomoć i prijatelj Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Bila je supruga njegovog amidže El-Abbasa bin Abdul-Muttaliba.

Stajala je na protivničkoj strani supruge njegovog drugog amidže Ebu-Leheba, a to je Ummu-Džemil bint Harb koja je nosila granje, kao što ju je Kur´an Časni i opisao, govoreći da će: “o vratu njenu biti uze od usukane licine”, zbog jačine njenog zlostavljanja Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, Lubabe je bila jedna od najbližih njegovih pomagača, od onih koji su mu potporu davali i koji su se žrtvovali na putu potpomaganja Allahove vjere u najžešćim danima iskušenja i tegobe kroz koju su prošli prvi muslimani.

Ona, njen muž El-Abbas i njihovi sinovi skrivali su svoj islam, po naređenju Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i po mudrom i proračunatom planu, kako bi saznali tajnu mušrika i dostavili ih Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. Kada se odigravala bitka na Bedru izmedju muslimana i mušrika, stigla je vijest da su Kurejšije izgubili, pa je Ummul-Fadl savjetovala svoje sinove i svoga slugu Ebu Rafi´a da sakriju svoju radost zbog tog poraza kako bi izbjegli svako zlo koje bi ih moglo zadesiti od mušrika, a posebno Ebu-Leheba koji je jako mrzio Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, njegove ashabe i njegovo pozivanje u islam. Ali, Ebu Rafi´a se nije spasio od Ebu- Lehebovog ugnjetavanja, jer je pokazao svoju radost zbog pobjede muslimana. Planuo je Ebu- Leheb srdito ispoljavajući svoj bijes na sirotog slugu, pa ga je udario pred očima njegove gospodarice Ummul-Fadl.

Ummul-Fadl je ustala kao lavica napadajući na Ebu-Leheba, vičući: “ Oholo se ponašaš prema njemu, jer nema svog gospodara”, te ga je udarila od jedan stup u kući razbivši mu glavu, nakon čega je živio samo sedam noći.

Ummul-Fadl je bila strpljiva zbog rastanka sa svojim mužem koji se borio na Allahovom putu i pomagao Njegovu vjeru od onoga dana kada je plemeniti Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ostane u Mekki, a da ona čini hidžru u Medinu. Oduljio se ovaj rastanak, a bio je srceparajući, bolan i strahovit. Ummul-Fadl je strpljivo provodila dane i noći, tražeći pomoć u postu i namazu, očekujući dolazak svoga dragog muža u Medinu, po završetku njegovog zadatka u Mekki. Njegovo odsustvo oduljilo se do te mjere da je bio posljednji koji je učinio hidžru u Medinu. Nista nije moglo umanjiti bol koju je osjećala zbog rastanka sa svojim mužem, osim kada bi vidjela svoga najstarijeg sina da je stalno uz Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, napajajući se sa izvora njegove blistave upute, svakodnevno uzimajući iskrice njegove blistave svjetlosti. Nije mogla ni zamisliti da je time historija priprema za to da ce u nju ući na najbolji način, da će biti veličanstvena majka “Hibrul- ummetil-islamijjeti” (učenjak islamskog umeta) i tumača Kur´ana, majka Abdullaha bin Abbasa radijallahu anhu.

“Ličnost žene muslimanke”

< «		» >