Ime Jahja je bilo čudno i nepoznato. Nijedan čovjek prije toga se nikada nije tako zvao. Zekerijja se začudi brzom odgovoru i stanju u kojem su se nalazili on i njegova supruga. ’’Gospodaru moj - reče on ’’kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?’’ ’’Eto tako’’! reče. ’’Gospodar tvoj je rekao: ’’To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.’’ (Prevod značenja, Merjem, 8-9.)

I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: ’’Allah ti javlja radosnu vijest: rodiće ti se Jahja, koji će u Alahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik potomak onih dobrih.’’ (Prevod značenja, Alu Imran, 39.)

Doći ce Jahja koji će potvrditi dolazak Isa, alejhisselam. On će biti neženja, poslanik i jedan od dobrih Allahovih robova. I Zekerijjahu alejhisselam, se rodi sin Jahja kojem se u mladosti javi melek Džibril sa objavom:

’’O Jahja prihvati knjigu odlučno!’’ – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio." (Prevod značenja, Merjem, 12.)

Još u djetinjstvu je Jahja pokazivao znakove zrelosti i mudrosti. U predajama se spominje kako su se djeca igrala, pa su mu roditelji jos kao petogodišnjaku govorili: ’’Idi igraj se sa djecom,’’ a on bi im odgovarao: ’’Nismo mi stvoreni za igru i zabavu.’

U hadisu se spominje da se Isa susreo sa Jahjom i rekao mu: -Čini za mene istigfar ti si bolji od mene. Jahja mu reče: -Ne, nego ti čini istigfar za mene, ti si bolji od mene. Isa reče:
-Ti si bolji, ja sam sebi nazvao selam, a tebi je Allah nazvao selam.

Mnoge predaje spominju da je Jahja, alejhisselam bio čist od grijeha. Samo tri mjeseca nakon rodjenja Jahja alejhisselam rodio se Isa alejhisselam.

Zašto je Jahja, a.s., ubijen?
Ibn Kesir navodi u knjizi “Kazivanje o Vjerovjesnicima” na strani 589 sljedeće o smrti Jahje alejhisselam;
U vezi sa Jahjaovim pogubljenjem navodi se više razloga. Jedan od njih je da je tadašnji vladar Damaska htio oženiti svoju blisku rodicu (mahrme) ili neku koju zakonski nije mogao oženiti, pa ga je Jahja, a.s., odvraćao od toga, zbog čega mu se ona zamjerila. Kada se između vladara i nje desilo što se desilo, od njega je zatražila Jahjaovu glavu. Obećavši joj da će joj ispuniti želju, poslao je nekog ko će ga ubiti i donijeti mu njegovu glavu i krv u posudi. Kada je to učinjeno, kaže se, da je ona istog momenta umrla.
Prema drugom mišljenju, vladareva žena se zaljubila u njega, pa je poručila da joj dođe. Kad je odbio da joj se pokori, a ona izgubila svaku nadu da će ga pridobiti, od vladara je zatražila da joj ga pokloni. On je to u prvi mah odbio, ali se poslije predomislio i poklonio joj ga. Tada je poslala po njega da se ubije i da joj donesu njegovu glavu i krv u posudi.
Tako se navodi i u hadisu kojeg bilježi Ishak ibn Bišr u svom djelu el-Mubtede. U njemu stoji: “Jakub el-Kufi nam je pričao da je čuo od Amra ibn Mejmuna, on od svoga oca, a on od Ibn Abbasa, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, one noći kada je bio na Mi’radžu, vidio Zekerijjaa na nebu, pa mu je nazvao selam i upitao ga: “O oče Jahjaov, ispričaj mi kako si ubijen i zašto su te Izraelćani ubili?”, pa mu je on odgovorio: “O Muhammede, reći ću ti da je Jahja bio najbolji od svih ljudi svoga vremena, najljepši i najblistavijeg lica.
Bio je onakav kako ga Uzvišeni opisuje: “i koji će prvak biti, i čedan.” On nije osjećao potrebu za ženama, ali ga je razvratna žena tadašnjeg izraelćanskog vladara poželjela. Poslala jej po njega da joj dođe, ali ga je Allah spasio grijeha, pa je odbio njen poziv. Na to se ona odlučila da ga ubije. Izraelćani su imali jedan praznik kojeg su svake godine slavili. Običaj je bio da vladar što tada obeća ne porekne i ne slaže.
Kada je vladar krenuo na proslavu sa njim je pošla i žena. Pošto ga ranije nije pratila na proslave, to mu se dopade, pa joj reče: “Zatraži nešto, šta god zatražiš, dat ću ti!” “Želim krv Jahjaa, sina Zekerijjaovog!”, rekla je. “Zatraži nešto drugo,” rekao joj je. “Samo to,” ponovila je. Tada joj je rekao: “Imaš ga, tvoj je.” Tada je poslala stražare po Jahjaa. Ja i on smo jedan od drugog bili u hramu i klanjali. Uhvatili su ga, zaklali i njegovu glavu i krv odnijeli joj u lavoru. Na to ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Kako si mogao to podnijeti?” “Nisam ni namaz prekinuo,” odgovorio je.
Kada mu je glava donesena i stavljena pred nju, te noći je Allah dao da vladar, njegova porodica i posluga propadnu u zemlju. Kad su osvanuli i vidjeli šta se desilo, Izraelćani su rekli: “Zekerijjaov bog se naljutio na Zekerijjaa, pa hajde da se i mi naljutimo na našeg vladara i ubijemo Zekerijjaa.” Tako su me počeli tražiti da me ubiju. Meni je o tome došao glas, pa sam pobjegao. Oni su me gonili na čelu sa Iblisom, koji im je pokazivao gdje sam. Kad sam vidio da im ne mogu umaći, bježeći od njih naišao sam na jedno drvo koje se ispriječilo preda mnom i pozvalo: “Ovamo, ovamo!” Ono se rastavilo, pa sam ušao u njega.
Ali, Iblis me sustigao i uhvatio za kraj odjeće. Drvo se sastavilo, ali je kraj moje odjeće ostao da viri. Kada su Izraelćani došli, Iblis im je rekao: “Zar niste vidjeli da je ušao u ovo drvo? Evo kraja njegove odjeće. Unutra je ušao svojom čarolijom!” Oni su na to rekli: “Zapalimo ovo drvo!” Iblis im je rekao: “Ne, nego ga prerežite pilom!” Tako smo i ja i drvo prerezani pilom.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao: “Jesi li osjetio rezanje ili bol?”, a on je odgovorio: “Ja nisam, ali jeste drvo u kome je Allah dao da bude moja duša.”
Ova predaja je krajnje čudna i nevjerovatna. Ona se ne može u cjelosti pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U njoj u svakom slučaju ima stvari koje se ne mogu prihvatiti. U svakom slučaju ni u jednom hadisu o Isra’u i Mi’radžu se ne spominje Zekerijja, a.s., osim u ovom. Sve je jo ovom vjerodostojno preneseno u sahih-haidisima o Mi’radžu. Tamo stoji: “Pa sam prošao pored dvojice tetića, Jahjaa i Isaa.” Prema većini učenjaka, oni su bili tetići, kao što se i razumije iz ovog hadisa, jer je Jahjaova majka Ešja’ bila sestra Merjemina, a otac im je bio ‘Imran. P odrugom mišljenju, Zekerijjaova žena, Jahjaova majka Ešja’, bila je sestra ‘Imranove žene, Merjemine majke – Hane. U tom slučaju, Jahja je bio Merjemin tetić. Allah, opet, najbolje zna!
Oko Jahjaovog ubistva, postoji još jedno neslaganje; da li se ono desilo u Jerusalemskom hramu (el-Mesdžidu-l-Aksa) ili na nekom drugom mjestu. O tome postoje dva mišljenja. Es-Sewri prenosi od el-A’meša, da je šemle ibn Atijje rekao: “Na stijeni u Jerusalimu je ubijeno sedamdeset poslanika, među kojima je i Jahja, sin Zekerijjaov, a.s.”
Ebu Ubejde el-Kasim ibn Selam kaže: “Abdullah ibn Salih nam je pričao da je čuo od el-Lejsa, a on od Jahjaa ibn Se’ida, da je Se’id ibn el-Musejjeb rekao: “Kada je Nabukodonosor stigao u Damask, još je iz Zekerijjaovog sina Jahjaa tekla krv. Pitao je o tome, pa su mu rekli; na što je on dao da se na tom mjestu pogubi sedemdeset hiljada ljudi, nakon čega je krv prestala teći. Ovaj sened je vjerodostojan do Se’ida ibn el-Musejjeba. Prema ovoj predaji, Jahja je ubijen u Damasku, a slučaj sa Nabukodonosorom se odigrao poslije Isaa. Tako kažu Ata’ i Hasan el-Basri. Allah, opet, najbolje zna.
Hafiz Ibn Asakir navodi od el-Welida ibn Muslima da je Zejd bin Vakid rekao: “Kada su hjteli podići džamiju u Damasku, ja sam vidio glavu Zekerijjaovog sina Jahjaa ispod temelja prednjeg zida, u dijelu iza mihraba sa istoćne strane. Koža i kosa su joj bile očuvane i ništa se nisu bile promijenile.” U drugoj predaji stoji: “kao da je tek ubijen.”
U vezi sa gradnjom džamije u Damasku, navodi se da je ona podignuta na mjestu drevnog stuba poznatog kao stub “es-Sekasiketu.” Allah, opet, najbolje zna.
Hafiz Ibn Asakir navodi od el-Welida ibn Muslima da je Zejd ibn Vakid rekao: “Kada su htjeli podići džamiju u Damasku, ja sam vidio glavu Zekerijjaovog sina Jahjaa ispod temelja prednjeg zida, u dijelu iza mihraba sa istočne strane. Koža i kosa su joj bile očuvane i ništa se nisu bile promijenile.” U drugoj predaji stoji: “kao da je tek ubijen.”
U vezi sa gradnjom džamije u Damasku, navodi se daje ona podignuta na mjestu drevnog stuba poznatog kao stub “es-Sekasiketu.” Allah, opet, najbolje zna.
Hafiz ibn Asakir u djelu el-Mustaksa fi fedail el-Aksa navodi od el-Abbasa ibn Subha, on od Merwana, a on od Se’ida ibn Abdulaziza, da je Kasim, Muawijin oslobođeni rob, rekao: “Valdar ovoga grada – tj. Damaska – j ebio Heddad ibn Heddar. Svoga sina bio je oženio kćerkom svoga brata Erijela, kraljicom od Sajde, u čijem je posjedu između ostalog, bio i Trg kraljeva u Damasku – a to je jedan otvoreni prostor. Deslo se da ju je tri puta puštao. Nakon trećeg puta htio je da je ponovo vrait, pa je zatražio mišljenje od Zekerijjaovog sina Jahjaa, koji mu je rekao: “Ne možeš je oženiti dok se ne uda za nekog drugog i nakon toga se ne razvede. Ona se zbog toga naljutila na njega, pa je, po nagovoru majke, od vladara zatražila Jahjaovu glavu. Vladar je to u počtku odbijao, ali je kasnije popustio i pristao. Tada je naredio da mu se donese Jahjaova glava, koji je, dok se kovao plan, klanjao u hramu Džebronu.

Kada je to urađeno, Jahjaova glava mu je počela govoriti: “Nije mu dozvoljeno da je oženi dok se ne uda za drugog!” Ona je tada uzela posudu i na glavi je odnijela do majke. Jahjaova glava je stalno isto ponavljala. Kada je ušla kod majke, propala je u zemlju do članaka, a onda do slabina. Na to joj je majka zapomgala, a sluškinje počele plakati i udarati se po licima. Zatim je propala u zelmju do ramena. Tada je majka naredila čuvaru da joj odsiječe glavu, kako bi se makar sa njenom glavom tješila. Kada je to čuvar uradio, zemlja je izbacila tijelo. Tako su se ponizili i osramotili. Jahjaova krv je bez prestanka tekla, sve dok nije došao Nabukonodosor i na tom mjestu ubio sedemdeste pet hiljada ljudi.”
Se’id bin Abdulaziz kaže: “To je bila krv svih poslanika. Ona je bez prestanka tekla sve dok Eremija, a.s., nije stao iznad nje i rekao joj: “O krvi, prestani teći Allahovom dozvolom. Ovako ćeš iscrpiti ove Izraelćane.” Tada je krv prestala teći, a mač sijeći. Mnogi stanovnici Damaska su pobjegli i sklonili se u Jerusalim. Međutim, Nabukodonosor ih je tamo sustigao i pobio toliko da se nisu mogli neprebrojati. Jedan dio je zarobio, a pa se, ostavivši ih tamo, vratio nazad.