Ne, ni za jedan njen uzdisaj

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar bilježi hadis koji prenosi Burejde, a on od svoga oca, da je neki čovjek nosio svoju majku na leđima i tavvafio sa njom oko Ka’be, nakon čega je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: ”Jesam li se odužio prema njoj Allahov Poslaniče? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Ne, ni za jedan njen uzdisaj.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Od velikih grijeha, je da čovjek psuje svoje roditelje. Psuje čovjeka nekom čovjeku, pa ovaj psuje njegova, ili majku, pa ovaj psuje njemu.” (Mutefekun alejhi)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: “Neka ga je sram, neka ga je sram i neka ga je sram!'' Neko reče: ''Koga, o Allahov Poslaniče?'' Reče: ''Onoga čiji su roditelji, ili samo jedan od njih dvoje, dočekali starost, a da on nije ušao u Džennet!“ (Muslim)

Trojica ljudi putovala su pustinjom pa su se, usljed nevremena, bili prisiljeni skloniti u jednu pećinu. Kad su ušli u pećinu, na njen ulaz se obrušio veliki kamen i potpuno ga zatvorio. Uzalud su pokušavali pomjeriti kamen sa ulaza pećine, izgubivši tako i posljednju nadu u spas. Počeli su razmišljati i zaključili da svako moli Allaha dobrim djelom koje je učinio isključivo u Njegovo ime i želeći Njegovo zadovoljstvo. Jedan od njih je rekao:»Allahu, ja sam imao ostarjele roditelje. Svakog dana sam čuvao stado, pa bih navečer pomuzao i mlijekom bih napojio prvo roditelje, pa djecu, pa svoju ženu. Jedne večeri sam zakasnio sa stadom, a oni su već bili zaspali. Žao mi je bilo da ih budim, a djeca su plakala od gladi, tako je i zora svanula, a ja sam želio prvo njih nahraniti pa onda djecu. Allahu, ja sam to djelo učinio isključivo želeći Tvoje zadovoljstvo, pa Te molim da nas oslobodiš iz ove pećine». Zatim su molila i ostala dvojica svojim dobrim djelima i stijena se sa otvora pećine pomjerila, pa su se svi, zahvaljujući svojim dobrim djelima spasili. (Muttefekun alejhi)

Tirmizi prenosi od Semmak ibn Harba da je rekao: “Čuo sam Mus’ab ibn Sa’ada kako prenosi od svoga oca da je on rekao: ‘O meni su objavljena četiri ajeta,’ pa je ispričao svoju pripovijest i rekao: Rekla je Sa’adova majka: Zar ti nije Allah naredio dobročinstvo? Tako mi Allaha, ja neću ništa jesti niti piti dok ne umrem ili dok ne napustiš islam i vratiš se u svoju vjeru,’ Te su joj, rekao je, kada bi htjeli da je nahrane, otvarali usta,” pa je objavljeno: “Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagoravali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj.” Ovaj hadis prenose Ahmed, Muslim, Ebu-Davud, Nesai i Tirmizi koji kaže da je hadis hasen, sahih.

Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Enesa da je neki čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, gdje je moj otac?”, a on mu je odgovorio: “U Vatri (Džehennemu),” a kada je krenuo, pozvao ga je i rekao mu: “I moj i tvoj otac su u Vatri.” Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je kabur svoje majke, pa je zaplakao, što je rasplakalo i druge oko njega. Tada je rekao: “Molio sam svoga Gospodara da joj oprosti, pa mi nije molbu uslišao, pa sam Ga zamolio da posjetim njen kabur, što mi je dozvolio. Posjećujte kabure jer to podsjeća na smrt.” U vezi s ovim postoje brojni hadisi, a mi navodimo samo ono što je navedeno u Sahihu Muslimovom. Iz svih se vidi da su roditelji Poslanika umrli kao idolopoklonici. A nema snage niti moći osim kod Allaha Velikog i Uzvišenog!