Suhejb, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ž ivio je u davna vremena jedan kralj koji je imao vračara. Kada je vračar ostario, reče kralju: “Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga poučim sihru (vračanju).” Poslao mu je dječaka da ga poučava, ali je dječak na putu sreo jednog pobožnog učenjaka, kod koga je odsjeo i čuo od njega govor, koji ga je zadivio.
Tako je to učinio uvijek kada bi odlazio vračaru. Kada bi došao kod vračara, on bi ga udario, na što se on žalio učenjaku, pa mu ovaj reče: “Kada se pobojiš vračara, kaži mu da te zadržala porodica, a kada se pobojis porodice, reci – zadržao me vračar.”Tako je rednovno činio dok ne srete na putu veliku životinju koja se ispriječila da ljudi ne mogu prolaziti, pa reče: “Danas ću znati je li vračar bolji ili pobožnjak.” Uzeo je kamen i rekao: “Allahu moj, ako je učenjak draži Tebi od vračara, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti.” On se baci na nju i ubi je, a tada ljudi prođoše. On ode kod pobožnajaka i obavijesti ga šta je učinio, pa mu pobožnjak reče: “Moj sinko, ti si danas bolji od mene. Dostigao si ono što vidim, ti ceš zasigurno biti iskušavan, zato ako te budu mučili, nemoj me otkriti.”Dječak je iscjeljivao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac, te ode kod njega s brojnim darovima i reče: “Ovo što je ovdje, tebi pripada ako me izliječiš.” Mladic reče: “Ja ne liječim nikoga nego Allah, pa ako povjeruješ u Uzvišenog Allaha, uputit ću Mu dovu i izliječit će te.” Povjerovao kraljev savjetnik u Allaha, pa ga Allah izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je to činio i ranije, a kralj ga upita: “Ko ti povrati vid?” Reče: “Moj Gospodar.” On upita: “Zar ti imaš gospodara osim mene?” Reče: “Moj i tvoj Gospodar je Allah.” Potom ga je kralj uhapsio i nije prestao da ga muči dok mu nije rekao za dječaka. Zatim su dječaka doveli, pa mu kralj reče: “Sinčiću, tvoja vještina u vračarstvu (sihru) odstigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga.” Dječak reče: “Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah liječi.” Vladar je i njega uhapsio i nije prestao da ga muči dok nije otkrio poboznjaka. Dovden je pobožnjak, pa mu je rečeno: “Napusti svoju vjeru,” a on odbi, pa vladar zatraži da se donese testera, zatim je stavljena na sredinu njegove glave i on je raspili dok ne padoše obje polovine. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: “Napusti svoju vjeru,” ali i on odbi; i njemu je stavljena testera na sredinu glave i raspliše je njome dok ne spadoše obje polutke. Zatim je doveden dječak i bi mu rečeno: “Napusti svoju vjeru,” ali on odbi, pa ga predade skupini svojih sluga i kralj reče: “Idite sa njim na to i to brdo i popnite se s njim na vrh. Kad stignete gore, tražite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, u redu je, ali ako odbije, bacite ga s vrha!” Otišli su i popeli se sa njim na brdo, pa dječak reče: “Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš.” Pod njima se zatrese brdo i popadaše u provaliju. On se vrati kralju, a on ga upita: “šta je bilo s tvojom družinom?” Dječak reče: “Allah me zaštitio od nje.” Predao ga je drugoj grupi i rekao: “Idite sa njima i ukrcajte se u lađu. Otplovite s nim na sred mora. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jeste, a ako ne, bacite ga.” Otplovili su s njim i on reče: “Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš.” Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vrati kralju, pa ga kralj upita: “šta se desilo sa slugama?” Reče: “Uzvišeni Allah me od njih zaštitio.” Zatim se on obrati kralju: “Ti me nećeš moći ubiti dok ne uradiš što cu ti narediti.” On upita: “šta je to?” Reče: “Skupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na jedno stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca, pa stavi strijelu na tetivu i reci: “U ime Allaha, Gospodara mladića,” pa odapni strijelu na mene. Ako tako uradiš, moći ćeš me ubiti.”
Sakupio je ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na stablo, uzeo strijelu iz njegovog tobolca, zatim je stavi na tetivu i reče: “U ime Allaha, Gospodara mladica,” i odape strijelu koja ga pogodi u sljepočnicu. Dječak stavi ruku na svoju sljepočnicu i umrije, a ljudi povikaše: “Vjerujemo u Gospodara dječakova.” Došli su kralju i rekoše mu: “Vidiš, ono čega si se ti pribojavao, tako nam Allaha, desi se.” Povjerova narod u Allaha. On naredi da se iskopaju rovovi duž puta, pa su iskopani. Naloži se u njima vatra. A on reče: “Ko ne odustane od svoje vjere, bacite ga u nju.” Pa učiniše tako. Kad na red dođe jedna žena sa svojim dječakom, zastade bojeći se da u vatru padne. Dječak joj reče: “Majčice, budi strpljiva, jer ti si zaista u pravu.”
(Bilježi Muslim; hadis preuzet iz knjige Rijadus-salihin, str. 19-20)
| < « | » > |
|---|
