Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo je svoje obroke u sjedećem položaju i rijetko je viđen kako jede stojeći. Sjedio je na tlu naslanjajući se na jedno stopalo, a sjedeći na drugom, ili bi sjedio ukrstivši noge, bez upotrebe jastuka zbog udobnosti i nije se pružao dok je jeo.

Jedenje za vrijeme oslanjanja na jednu stranu sprečava prolaz hrane, preopterećava organe, otežava prolaženje hrane kroz digestivni trakt i štetno djeluje na brzinu i prirodnost prerade hrane u tijelu. Druga vrsta ležanja za vrijeme jedenja jeste oslanjanje zulumćara kada oni sjede na izbočenim jastucima, odmaraju svoje ruke na jastučiću i ležerno protežu svoje ruke na uzdignuti sto.  Ovakav sjedeći položaj za vrijeme obroka jeste svakako postupak arogancije i nezahvalnosti prema Gospodaru. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja sjedim kao rob i jedem kao rob.” Ponekad, on bi kleknuo da jede, stavljajući stražnji dio lijevog stopala pod desno stopalo kao znak zahvalnosti i poniznosti pred Gospodarem i u znak poštovanja hrane i njenog Opskrbitelja. U ovom sjedećem položaju organi zadržavaju njihov prirodni položaj, način koji im je Allah Svemogući namijenio i digestivni proces prirodno napreduje. S druge strane, jedenje za vrijeme ispravnog sjedenja i bez naginjanja nad hranom sprečava pritisak uzdižući dijafragmu i tako razdvajajući torakalnu i abdominalnu šupljinu, pošto one ako su sastavljene, mogu uzrokovati slabu probavu (ar. Ullem), tako odstranjujući bilo koji mogući bol popraćen zatvorom ili poremećenim digestivnim procesom. Na kraju, sjedenje u ispravnom i odgovarajućem položaju za vrijeme jedenja označava stav pristojnosti i ispravnog ponašanja.