Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka’ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: ‘O Ubejje! Ubejj se okrenuo ne odazvavši se, a on mu je ponovio: ‘O Ubejje!’
Ubejj je tada brže završio namaz i pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ‘Mir s tobom, Allahov Poslaniče! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘I s tobom mir! šta te je navelo da se ne odazoveš kada sam te pozvao?’ On je odgovorio: ‘Allahov Poslaniče, bio sam u namazu.’ Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zar ti u onome što je Allah meni objavio nije poznato: “Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu onome što vas oživljava.” (Prevod značenja, El-Enfal, 24) On je rekao: ‘Dakako, Allahov Poslaniče! Odazivam se.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapitao ga je: ‘Hoćeš li da te upoznam sa surom kojoj slična nije objavljena, ni u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, niti u Furkanu?!’ Rekao je: ‘Da, Allahov Poslaniče.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: ‘Ne bih htio izići na ova vrata prije nego što je saznaš.’Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je Ebu Seid ibnul Mu’alla rekao: “Dok sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam završio namaz.” Zatim kaže: “Otišao sam ko dnjega, pa mi je rekao: ‘šta te je spriječilo da mi dođeš?’ Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, klanjao sam.’ On je na to rekao: ‘Zar Allah Uzvišeni nije kazao: “O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu ovnome što vas oživljava!” (Prevod značenja, El-Enfal, 24) Zatim je kazao: ‘Prije nego iziđeš iz džamije, reći ću ti koja je najvrednija sura u Kur’anu!’ Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izići iz džamije, ja rekoh: ‘Allahov Poslaniče, kazao si da ćeš mi reći koja je najvrednija sura u Kur’anu?’ Odgovorio je: ‘Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!’ To je sedam ponavljajućih ajeta i Kur’an časni, koji sam ti donio.” Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa’i i Ibn-Madže.
Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa’i u svom Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio Džebrail, začula se neka škripa. Džebrail jepogledao prema nebu rekavši: ‘To se otvaraju vrata nebeska što nikada nisu otvarana!’ Zatim je dodao: ‘Otuda je sišao melek, došao Poslaniku i rekao mu: ‘Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika dana, a to su: ‘Početak Knjige’ i ‘Posljednji ajeti sure El-Beqare,’ nećeš proučiti ništa od toga a da ti ne bude dato ono što se tim ajetima traži od Allaha.” Navedeno prema Nesa’iju, a Muslim hadis prenosi u sličnoj verziji.
Muslim prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja namaz u kome nije proučio ‘Majku Kur’ana,’ namaz mu nije potpun!” Neko je rekao Ebu Hurejri: “Kada smo za imamom, kako da postupimo?”, pa je rekao: “Učite Fatihu u sebi!,” a ja sam čuo Allahovo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: “Uzvišeni Allah kaže: “Namaz sam podijelio između Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono što moli! Kada on kaže: “Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!” Allah kaže: “Moj rob Mi zahvaljuje!”; kada kaže: “Svemilosnom, Milostivom,” Allah kaže: “Moj rob Me hvali”; kada kaže: “Vladaru Dana sudnjega,” Allah kaže: “Moj rob Me veliča!”, odnosno nekada kaže: “Moj rob se Meni predaje”; kada kaže: “Samo Tebi ibadet činimo i od Tebe pomoć molimo!”, Allah kaže: “Ovo je između Mene i Mog roba. Njemu pripada ono što moli!”; kada kaže: “Uputi nas na Pravi put! Na put onih kojima si blagodati podario! A ne na put onih na koje se srdžba izlila i koj su zalutali,” Allah kaže: “Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono što on moli!” (Ovako hadis prenosi Nesa’i…)
| < « | » > |
|---|
"Muslimah" je elektronski magazin specijalno za ženu muslimanku koji bi, inšaAllah, izlazio tromjesečno sa ekstra ramazanskim brojem. U našim izdanjima možete čitati tekstove iz aqide, Kur'ana...
Osnova naše vjere islama je tewhid, obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te ala, bez činjenja mu sudruga u ‘ibadetu. Važnost tewhida je prožeta Kur’anom kao i hadisima. Obećana nam je nagrada ako ustrajemo na čistom tewhidu...