“Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagoravali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni će te se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti. One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.” (Prevod značenja, El-Ankebut, 8-9)

Ibn Kesir rahimehullah kaže u Tefsiru ovih ajeta:
“Nakon što ih je podstakao da se čvrsto pridržavaju vjerovanja u Jednog Boga, Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima da čine dobročinstvo roditeljima. Roditelji su uzrok postojanja čovjeka i on je dužan da im čini dobročinstvo zauzvrat dobročinstvu koje su oni njemu činili. Otac ga je izdržavao a mati ga brižno pazila. Uz ovo zaduženje da im se čini dobročinstvo Uzvišeni je rekao: “Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj,” tj. ako te budu podsticali da slijediš njihovu mnogobožačku vjeru, nemoj ih slijediti.
Vi ćete se meni vratiti na Sudnjem danu, pa ću te nagraditi za dobročinstvo prema njima i za to što si bio strpljiv u vjeri, te ću te pridružiti skupini onih koji su bili dobri, a ne skupini u kojoj su tvoji roditelji. Čovjek će, uistinu, biti na Sudnjem danu u skupini onih koje je volio, tj. volio vjerskom ljubavlju. Stoga, Uzvišeni kaže: “One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.” Tirmizi prenosi od Semmak ibn Harba da je rekao: “Čuo sam Mus’ab ibn Sa’ada kako prenosi od svoga oca da je on rekao: ‘O meni su objavljena četiri ajeta,’ pa je ispričao svoju pripovijest i rekao: Rekla je Sa’adova majka: Zar ti nije Allah naredio dobročinstvo? Tako mi Allaha, ja neću ništa jesti niti piti dok ne umrem ili dok ne napustiš islam i vratiš se u svoju vjeru,’ Te su joj, rekao je, kada bi htjeli da je nahrane, otvarali usta,” pa je objavljeno: “Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagoravali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj.” Ovaj hadis prenose Ahmed, Muslim, Ebu-Davud, Nesai i tirmizi koji kaže da je hadis hasen, sahih.”

< «		» >