Objavljena u Meki nakon sure “Nas”, ima 4 ajeta. Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej ibn Ka’ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.:”Navedi nam rodoslovlje svoga Gospodara,” pa je Allah objavio: “Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!’”

Et-Taberani od Ebu-Hurejre navodi da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svaka stvar ima svoje rodoslovlje, a Allahovo rodoslovlje je: ‘Reci: On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom!’ Onaj ko je utočište svakom nije šupalj.”

Odabranost ovog poglavlja
“Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio proučiti neko poglavlje, prvo proučio: ‘Reci: On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom!’, a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svkaom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: ‘Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?’ On je odgovorio: ‘Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.’ U isto vrijeem, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i o ovome ga upoznali, upitao je spomenutog: ‘Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?’ ‘Ja ga volim,’ odgovorio je. ‘Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet,’ rekao je.” El-Buhari od Ebu-Seida navodi: “Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči: “Reci: ‘On je Allah – Jedan!’ i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i misleći da nije tako značajno, to spomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.’” El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi: “Da je, kad bi lijegao navečer u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: ‘Reci: On je Allah – Jedan’ Reci: Utičem se Gospodaru svitanja’ ‘Reci: Tražim zaštitu Gospodara ljudi,’ a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši odg glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta.” Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!”
“Reci: ‘On je Allah – Jedan
Allah je utočište svakom!’
Nije rodio i rođen nije,
i niko Mu ravan nije!”

“Reci: On je Allah – Jedan!’” Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: “Allah je utočište svakom!” znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od sovjih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: “Nije rodio i rođen nije,” znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice. Mudžahid kaže da riječi: “…i niko Mu ravan nije,” znače da među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se s Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto tako dolikovalo!!!

“On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara.” Uzvišeni, također, kaže:
“I oni govore: ‘Svemilosni je uzeo dijete!’ Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planie zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlje, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.” (19:88-95)

U Buharijinom Sahihu stoj: “Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje.”

(Tefsir, Ibn Kesir)