Nemojte me opisivati vašim muževima

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dozvoljeno ženi da opisuje drugu ženu pred svojim mužem kao da je on sam gleda!” Ovaj hadis su neki učenjaci islama svrstali u temelj pravila o preventivi. U njegovom komentaru slijedi: “Mudrost u zabrani ovog postupka jeste bojazan da bi se mužu mogao dopasti opis dotične osobe, što bi moglo prouzrokovati razne negativne posljedice, kao na primjer: da ostavi svoju ženu, a zaljubi se u onu čiji mu se opis dopao.”(Buhari, “Fethul-bari,” 9/250)

Neke žene opisuju svome mužu ljepotu druge žene, njene misli, ideje, inteligenciju i slično tome (a uši ponekada zavole prije očiju). šejtan kruži po ljudskom tijelu kao krv, pa mu može još više uljepšati tu ženu kako bi je zavolio. Primjer imamo u događaju kada je jedna žena puno hvalila svoju prijeteljicu svome mužu. Opisivala je njena svojstva, ideje, govorila njenim govorim, sve dok to nije ostavilo traga u njegovoj duši, pa je zavolio i ponudio joj je brak, a da je nije ni vidio.

Majka vjernika, Aiša, radijallahu anha, bojala se da će je žene opisivati. U predaji od Mensura, koju on prenosi od Ibn Sirina, navodi se da je Aiša, radijallaha anha, govorila ženama: ' Nemojte me opisivati vašim muževima!' (Ibn Ebi Sejbe u svom “Musannefu,” 4/45. Hadis je sahih)

Ovakvi prijestupi se dešavaju često kada muž pokušava upozoriti svoju ženu na grešku ili nemar u nekom od aspekata, ali vremenom kod nje ne vidi nikakvu reakciju niti poboljšanje. To ga navodi da joj spominje primjer neke druge žene koja se odlikuje tim svojstvom, i kako vrijeme prolazi on ne odustaje od spominjanja prednosti te druge žene, što postaje kao neka vrsta prigovora i potcjenjivanja. Kada god čuje za dobro osobinu neke žene to joj spomene.

Prenošenje osobina žena među muškarcima ima negativan uticaj na osjećaje muškaraca, tako da on počne umanjivati vrijednost svoje supruge i njen autoritet. Naravno, to ostavlja traga i na ženine osjećaje, pa počne izbjegavati svoga muža i osjećati kivnost u svojoj duši. Također, zamrzi i tu ženu, koja može biti njena bliža rodica, što će prouzrokovati kidanje rodbinskih veza ili supruga nekog od njihovih prijatelja, pa će se prekinuti njihovo prijateljstvo, jer njen muž smatra tu ženu boljom od svoje.

Ovdje treba upozoriti na jednu veoma bitnu činjenicu, a to je da neki muževi prelaze šerijatsku granicu kada pitaju svoje supruge o ženskim skupovima kojima one prisustvuju, iz bojazni od loših postupaka, šerijatskih prekršaja ili čisto iz radoznalosti. Pa onda žena počne detaljno opisivati šta se dešavalo sve dok ne pređe šerijatsku granicu u odgovoru, da je npr. supruga tog i tog obukla usko i kratko, supruga onog je slagala…

Nema sumnje da je ovo jako pogrešno, jer je to otkrivanje sramota muslimana i traženje njihovih grešaka i propusta. Svaki čovjek dužan je da upozori svoju suprugu na negativnosti i loše postupke, ali nema potrebe da se raspituje o drugim ženama i njihovim ličnostima.