Odgoj djece je obostrana obaveza muža i žene

Islam obavezuje roditelje da lijepo odgoje svoju djecu na putu istine, da im budu primjer, da budu sretni zbog njih, da im budu motiv za sreću i radost.
Opisujući Svoje blagodati prema Svojim robovima Uzvišeni Allah kaže: “I oni koji govore: Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.” (Prevod značenja, El-Furkan, 74)

Zekerija, alejhisselam, je u svojoj dovi tražio dobro za svoj porod o čemu nas Allah, subhanehu ve te ala, obavještava u Kur’an-i-kerimu:
“Tu Zekerijja zamoli Gospodara svog: Gospodaru moj, reče, - podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Prevod značenja, Ali Imran, 38)

Allah Uzvišeni poziva Svoje robove da zaštite sebe i svoj porod od izopačenosti i grijeha koji ih vode u patnju:
“O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Prevod značenja, Et-Tahrim, 6)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje odgovornost oba roditelja u obavezi starateljstva. Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
“Čuo sam Allahovog Poslanika da kaže: ‘Svi ste vi pastiri i sve ste odgovorni za svoje stado, vođa je pastir i on je odgovoran za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gazde i on je odgovaran za svoje stado, svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoje stado.’” (Buhari u Sahihu, 59/2)

Takođe je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio važnost ove zajedničke obaveze za roditelje predočivši vjerske vrijednosti čiste dječije prirode, njihovo lijepo vaspitanje od rođenja i njihovu zaštitu od pokvarene atmosfere.

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dijete se rodi u prirodnoj vjeri islamu, pa ga njegovi roditelji učine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što životinja daje potpunu životinju, pa da li mislite da može imati nedostatke.” (Muslim, 207/16)

Zatim je Ebu-Hurejre, radijallahu anhu rekao: Pročitajte ako želite:
“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.” (Prevod značenja, Er-Rum, 30)

Pored toga, u Muslimovom Sahihu navodi se od Ijada ibn Himara: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Allah kaže: “Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri, pa im zatim dolaze šejtani, odvraćaju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono što sam im Ja dozvolio.”
Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: "... hvala Allahu, a što se tiče njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Svako dijete se radja u fitri ( prirodnoj vjeri ), pa ga roditelji učine židovom, kršćanom ili medžusijom." Ispravno je da se radi o prirodi na kojoj su stvoreni ljudi, a to je priroda islama. To je priroda u kojoj ih je stvorio na dan kada je rekao: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedočimo." To je fitra selameta ili spasa od neispravnih ubjeđenja a prihvatanja ispravnog akaida. Suština islama se ogleda u predanosti samo Allahu, a ne nekome drugom, što je i značenje riječi 'La ilahe illallah'. U tom pogledu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naveo primjer pa kaže: “Kao što životinja rađa ( fizički ) sposobno i potpuno mladunče, da li se dešava da ga rodi sakato bez dijelova tijela ?” Objasnio je da je ispravnost srca od mahana poput ispravnosti tijela, te da je mahana nešto što nastaje kasnije.”

Da bi roditelji mogli da izvršavaju ovu vaspitnu ulogu neprestano i potpuno Allah Uzvišeni je učinio djetinstvo čovjeka duže od djetinjstva bilo kog drugog stvorenja i učinio je njegovu potrebu za roditeljskom pažnjom jaču nego za bilo čim drugim.
Da bismo što bolje vaspitali i odgojili svoju djecu potreban im je čvrst primjer u našem ibadetu, bogobojaznosti, pored primjera međusobne ljubavi i lijepog odnosu između nas, njihovih roditelja.