Postoje tri vrste ljubavi: ljubav prema Allahu, s.v.t., ljubav u ime Njega, i ljubav koja je pored Allaha, s.v.t., još usmjerena prema nekome drugom. Ljubav prema Njemu i u ime Njega jeste potpuna ljubav i jedna od njenih nužnih popratnih pojava, a ne njen nedostatak.

Ljubav prema nekome podrazumijeva ljubav prema svemu što on voli kao i ljubav prema svemu što će ga pomoći u toj ljubavi i dovesti ga u okrilje zadovoljstva voljene osobe. Kako da vjernik ne voli ono što će mu pomoći na putu stjecanja Allahovog, s.v.t., zadovoljstva i što će mu osigurati Njegovu ljubav i blizinu. Ljubav koja je pored Allaha, s.v.t., usmjerena prema još nekome drugom ustvari je mnogoboštvo. To je ljubav mušrika prema kumirima, kao što veli Uzvišeni:
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli…” (Prevod značenja, El-Beqare, 165)

Osnova mnogoboštva koje Allah, s.v.t., neće oprostiti jeste pridruživanje nekoga drugog u ljubavi koju zaslužuje samo Allah, s.v.t. Mnogobošci nisu vjerovali da su njihovi kipovi sudjelovali s Allahom, s.v.t., u stvaranju nebesa i Zemlje, nego su ih izravnali s Allahom, s.v.t., u ljubavi, zbog njih su prijateljevali i mrzili i pripisali im stepen božanstva rekavši: “Ovo su mali bogovi pomoću kojih se približavamo Velikom Bogu.”

Postoji razlika između ljubavi prema Allahu, s.v.t., koja je osnova, i ljubavi u ime Njega, koja je popratna pojava ljubavi prema Allahu, s.v.t., kao i ljubavi koja je usmjerena prema nekome drugom mimo Allaha, s.v.t.

< «		» >