avg 17 2008

Znaj da ćeš biti nagrađen ili kažnjen onako kako si zaradio. Srce koje je sklono haramu kad god odluči da se okani toga harama, ponovo mu se vrati. Zbog toga će kazna koja ga zadesi u zagrobnom životu biti na sličan način.

U nekim verzijama hadisa koje prenosi Semura ibn Džundub, r.a., a bilježi ga imam Buhari u svom Sahihu prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sinoć mi u snu dođoše dvojica ljudi koji me povedoše sa sobom, i ja krenuh s njima. U putu naiđosmo na zdanje koje je ličilo na peć, njen je gornji dio bio uzak, a donji dio prostran i u njemu je potpaljivana vatra. U toj pećnici bili su goli muškarci i žene, i kad bi se plamen rasplamsao, dizao bi ih do vrha pećnice, pa bi izgledalo kao da će izaći. Kada bi plamen splamsao, padali bi ponovo na dno. Ja upitah: ‘Ko su ovi?’, a jedan od ove dvojice mi reče: ‘To su bludnici.’” (Buhari u Sahihu 1/465 pod brojem 1320)
Razmisli malo o tome kako način na koji se oni kažnjavaju u potpunosti odgovara stanju njihovih srca. Kad god bi odlučili da se pokaju, okane grijeha i izađu iz plamena svojih strasti u okrilje Allahovog, s.v.t., oprosta, ponovo zapadnu u grijeh i počine ga nakon što su se gotovo odrekli tog grijeha.

Nevjernici, koji su bili u zatvoru nevjerstva i mnogoboštva, i zbog toga osjećali tjeskobu u srcu, kad god bi pokušali da iz te tjeskobe izađu u prostranstvo i okrilje vjere, ponovo bi se vraćali u jazbine svoga nevjerstva. Zbog toga kazna koju će doživjeti na onom svijetu bit će potpuno identična njihovom stanju na ovom svijetu. Uzvišeni je rekao u prevodu značenja: “Kad god pokušaju da iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni.” (Es-Sedžda, 20) Na drugom mjestu u Kur’anu Uzvišeni veli u prevodu značenja: “Kad god pokušaju da zbog teškog jada iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni: Iskusite patnju u užasnoj vatri.” (El-Hadždž, 22)

Nevjerstvo, griješenje i razvrat su tmina. Kad god poželi čovjek da iziđe iz te tmine, njegova duša to odbija, šejtani i njegovo loše društvo odvraćaju ga od toga, pa on u toj tmini ostane sve do svoje smrti. Ako se ne uspije riješiti te tmine na ovom svijetu, i u zagrobnom životu će u njoj boraviti, a i na Sudnjem danu to će mu biti boravište. Ako na ovom svijetu iziđe iz tmina na svjetlo i na onom svijetu će boraviti u svjetlu. Sve što na ovom svijetu bude odvraćalo čovjeka od Njegovog Gospodara, na onom svijetu će biti uzrokom njegovog kažnjavanja, kao što je s tim nevjerstvom i njegovo srce bilo kažnjavano na ovom svijetu. Grešnici, razvratnici i nasilnici u suštini ne osjećaju stvarno zadovoljstvo. Oni su zbog grijeha koje čine u patnjama, u patnjama će biti kada u kabure budu ukopani i na Sudnjem danu će ih patnja obavijati. Međutim, opijenost strastima i mrtvilo srca uzrok je da oni ne osjećaju taj bol na ovom svijetu. Kada im na onom svijetu bude uskraćeno ono za čim će žestoko čeznuti, njihove će duše tada osjetiti jaku bol. Nakon smrti oni će u dušama osjećati bol kao onaj čije tijelo crv nagriza. Taj će bol nagrizati njihove duše koje će vječno trajati, a crvi će njihova tijela istočiti.

Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, prenosi od Ismaila ibn Abdul-Kerima, on od Abdus-Sameda ibn Ma’kila, ovaj od Vehba ibn Munebbiha, koji je rekao: “Hazekijel je jednom prilikom stajao, pa mu dođe melek,” pa je naveo poduži govor u kojem, između ostalog, stoji: “…pa su prošli pored nekih ljudi koji su bili umrli pa mu bi rečeno: ‘Pozovi ih!’ On ih pozva, a Allah, s.v.t., učini da oni ožive i bi mu rečeno: ‘Pitaj ih gdje ste bili?’ Ovi ljudi mu odgovoriše: ‘Nakon što smo umrli, sreli smo meleka koji se zove Mikail, koji nam reče: ‘Ponesite vaša djela i uzmite nagrade za njih. Tako ćemo postupiti s vama, tako smo postupili s onima prije vas i tako ćemo postupiti s onima koji će poslije vas doći.” Kada pogledaše u naša djela, vidješe da smo obožavali kipove, pa poslaše crve koji nam počeš nagraizati tijela, a duše su zbog toga bol osjećale, naša tijela doživješe patnju, a bol od toga duše su osjećale. Neprestano smo bili u patnji sve dok nas ti nisi pozvao.”

< «		» >