Zar nije vrijeme, o ummete Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da se pozabavimo sami sobom? Zar nije vrijeme, da žudimo da činimo dobra djela prije nego nam smrt nam dođe? Zar nije vrijeme da iskoristimo zdravlje prije bolesti, vrijeme prije zauzetosti? Zar se Allah ne kune u Svojoj Knjizi
"Tako mi vremena čovjek je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ ( Prevod značenja, Al-Asr)Zar nije vrijeme, da žudimo ka Džennetu, da žudimo ka Allahovoj milosti?
Zar nije vrijeme, da se svako pozabavi sa sobom i svojim djelima, da vidi šta je za sutra pripremio od svojih dobrih djela? Jer svi ćemo u kabur leći, sami, jedino naša djela ostaju. "Mejita prati troje: porodica, imetak i njegova djela. Dvoje se vraća nakon dženaze, a ostaje jedno: vraćaju se porodica i imetak, a sa njim ostaju njegova djela." (Buharija i Muslim)
O Allahovi robovi, ne odgađaj te vrijeme za sutra, jer vrijeme prolazi, leti, a ti si i nadalje nepokoran Allahu Uzvišenom. Vrijeme odmiče, sat otkucava, Čas se približava…
O Allahovi robovi, zapitaj te se koliko si udaljen od noćnog namaza?
Koliko si udaljen od od dobrovoljnog posta, od udjeljivanju sadake?
Kolika je razdaljina između tebe i dobročinstva prema tvojim roditeljima? Gdje si ti u svemu ovome?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek će reći: “Moj imetak! Moj imetak!”, a on od svoga imetka ima samo troje: (1)što pojede, to propadne,(2)što obuče, to se pohaba, (3) što udijeli time pribavi ahiretsku nagradu. Sve mimo toga nestaje ili ostaje drugima.” (Muslim)
A ako još uvijek nisi spoznao tewhid, šta čekaš onda? Vremena za čekanje nema. Vrati se Gospodaru iskreno mu ispovijedajući tewhid, ne čineći Mu širk. Ne povodeći se slijepo za onima koji o Allahu laži iznose krivo tumačeći Njegov govor.
Zapitajmo se o Allahov robovi, zar nije dosta što smo svoj jezik zabavili, gibetom, nemimetom i u istraživanju tuđih mahana? Zar nam nije dosta toga? Zar nije vrijeme da se naša srca smire i pozabave ibadetima?
Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve selem:
"Ja doista vidim ono sto vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Nebo vrvi od Meleka a to nije ništa čudno. Ne može se naći ni koliko četiri prsta prostora, a da tu neki melek na sedždi ne veliča Allaha subhanehu ve te ala. Kada bi ste znali ono što ja znam, malo bi ste se smijali, a mnogo plakali.
Nikada se ne biste nasladživali sa ženama na dušecima. Izažli bi ste na puteve i na sav glas tražili zaštitu od Allaha subhanehu ve te ala. " Ebu Zerr tada reče : " U tom trenutku poželio sam, da sam drvo koje se može isčupati." ( Ahmed)
Zar nije vrijeme da počnemo zahvaljivati Allahu na neizmjernim blagodatima prvo na blagodatima tewhida, pa zatim što nas je On, s.v.t., opskrbio hranom, odjećom te našim domovima i porodicama. Zapitajmo se svi, koliko zahvaljujemo Allahu na ovim blagodatima?
Allah Uzvišeni kaže:
"Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene."(Prevod značenja, El-Enfal, 2)
O Allahovi robovi, zamisli te se na trenutak i upitajte se zar doista nije vrijeme...
"Neće se pomaći stope sina Ademovoga dok ne bude upitan za pet stvari:
1. u šta je život utrošio,
2. kako je mladost proveo,
3. kako je imetak stekao i
4. u šta ga je utrošio, te
5. koliko koliko je radio po onome što je naučio i saznao…" (Muslim)
Zastanimo, razmislimo, zapitajmo se…
| < « | » > |
|---|
