okt 7 2009

Svemir je poput kuće sa svime što joj je potrebno; nebesa su poput stropa, a zemlja poput prostirke; zvijezde su joj ukras, a Sunce svjetiljka. Sve upućuje na jedinstvo Stvoritelja i Njegovo znanje, i Njegovu mudrost i Njegovu moć.

Zamisli samo da se dan i noć ne smjenjuju, ne bi ljudi znali za odmor i sve bi na Zemlji izgorjelo od neprekidne sunčeve žege. Da Sunce ne mijenja svoj ugao, ne bi bilo godišnjih doba, a da je nepokretno, ne bi njegove zrake dosegle do mnogih dijelova Zemlje već bi uvijek ostali u sjeni. Da se Mjesec ne povećava i ne smanjuje, ne bi ljudi znali kad počinje koji mjesec u godini, i kad poč3inje hadž, i koji je dan u mjesecu, niti koliko je ko star. Da nema Mjeseca i zvijezda, noć bi bila tamna i mrkla, u njoj se ne bi moglo putovati, niti privređivati.

I pogledaj vatru kako je stvorena skrivenom unutar materije; koristimo je kad nam zatreba, pa je potom ugasimo. A kad bi bila ispoljena poput zrakaili vode, spržila bi Zemlju i sve na njoj. Samo je insan koristi, dok je životinje ne koriste, već im je Stvoritelj podario krzno da ih štiti od hladnoće, a hrana im ne zahtijeva kuhanje, niti hljeb.
Kaže Uzvišeni:
“Kažite vi Meni: vatru koju palite – da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače.” (Prevod značenja, El-Waqia, 71-73)

I pogledaj povjetarac što oživljava tijela poslije žege i vjetar koji oblake goni s mjesta na mjesto i gomila ih, pa ponesu kišu; odnese ih tamo gdje su potrebni ljudima i hajvanima, a onda dođe topli vjetar da osuši travu, da se ne uplijesni.
(šifau’-l-Alil, 2/643-649)

< «		» >