Zato se oni, koji nisu u svojim srcima suštinu imana postigli, pokoravaju stvorenjima prije nego li Stvoritelju, nadajući se da će im to korist donijeti ili štetu otkloniti. Međutim, onaj ko je suštinu imana postigao, zna da je korist, šteta, davanje i uskraćivanje, jedino od Allaha, pa jedino Njemu ibadet čini i Njemu daje prednost u pokornosti nad svim stvorenjima. Takav rob jedino od Njega Uzvišenog pomoć traži i jedino se Njemu dovom obraća.
Ovaj veliki i sveobuhvatni savjet sve ove važne principe sadržava. Pa, čuvajte Uzvišenog Allaha, tj. Čuvanje Njegovih granica i vođenje računa o dužnostima prema Njemu je suština (hakik) ibadeta. Ovim je otpočet ovaj veličanstveni savjet, čime Allah garantuje čuvanje Svoga roba, što je, opet, krajnji cilj roba kod svog Gospodara, i vrhunac onoga što od Njega traži. Potom, znanje za Allaha u izobilju, što rezultira Allahovim znanjem za Svog roba u teškoći i oskudici, je ukaz na potpunost Allahovog čuvanja roba. Pošto su ljudi u stanjima oskudice i teškoće primorani na nekoga ko ih poznaje i ko ih može uveseliti, spomenuto je ovo međusobno poznavanje iz tog razloga. U stanjima teškoća i nedaća i mnogobošci se jedino Allahu dovom obraćaju, samo od Njega mole i traže, jer znaju da mimo Njega Uzvišenog niko nedaću otkloniti ne može. Mnogobošci se, međutim, nakon otklanjanja teškoće vraćaju mnogoboštvu (širk), kao što to Uzvišeni Allah navodi na mnogim mjestima u svojoj Knjizi, prekoravajući ih zbog toga. Iz tog razloga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje u ovom savjetu da se suprotno mnogobošcima postupa, da se zna za Allaha i u stanju izobilja i dobrote, da se bude iskren u svojoj vjeri, pokornosti i približavanju Njemu, što će garantirati Njegovu pomoć u nedaći i njeno otklanjanje.Potom se u ovom blagoslovljenom savjetu spominje da se molbe upućuju samo Allahu i da se samo od Njega pomoć traži, što obuhvata i stanje nedaće i stanje izobilja, da bi potom došao ovaj univerzanli princip na kome se grade svi ostali vrhunski ciljevi.
Taj univerzalni princip je upravo znanje da se korist, šteta, davanje i uskraćivanje vezuju jedino za Allaha, da roba od toga ne može ništa zadesiti osim onoliko koliko mu je Allah odredio, da su sva stvorenja nemoćna pribaviti korist ili otklonuti štetu, osim u granicama određenim u Knjizi.
Realizacija ovog principa zahtijeva presjećanje vezanosti za stvorenja, traženja od njih, nadanja u njihovo pribavljanje korist ili otklanjanje štete, strah od njihove opasnosti ili dobijanja njihove pomoći.
Ovo također zahtijeva pokornost i ibadet samo Allahu, da pokornost prema Njemu bude ispred svega ostalog, da se čuva Allahove srdžbe makar zbog toga izazvao srdžbu svih stvorenja. U merfu-hadisu koji prenosi Ebu-Seid stoji: “Od slabosti jekina (ubjeđenja) je da ljude činiš zadovoljnim tako što ćeš ljutiti Allaha, da im se zahvaljuješ na Allahovoj opskrbi, da ih korist zbog onoga što ti Allah nije dao. Allahovu nafaku ne može naći pohlepni, niti je može odbiti onaj koji nije pohlepan.”
(Ebu-Nuajm u djelu Hil’jetu 5/106; El-Bejheki u djelu Suabul-iman 1/151)
Kako je divno neko rekao:
Kamo sreće da osjećaš slast u gorkom životu,
Da si zadovoljan, a ljudi srditi.
Kamo sreće da je između tebe i Allaha predio životni,
A između tebe i svijeta pustoš.
Ako ti je ljubav iskrena, sve je onda lahko.
Sve što je na zemlji prašina je.
Pa onome kome je jasno da je svako stvorenje na Zemlji prašina, kako može dati prednost u pokornosti nečemu što je stvoreno nad pokornosti Gospodara svoga?! Kako može tražiti zadovoljstvo praha time sto će srditi Vladara, Darovatelja?! Ovo je doista jako čudno!!!
Kur’an upućuje na ovaj princip, tj. Da jedino Allah daje i uskraćuje, na mnogo mjesta, kao što su:
“Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati.” (Prevod značenja, Fatir, 2)
“Ako ti Allah da kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodati Njegovu spriječiti.” (Prevod značenja, Junus, 107)
Pogledati: Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi (I dio)
| < « | » > |
|---|
