Uzvišeni Allah naređuje da Njega molimo i od Njega tražimo: “I Allaha iz izobilja Njegova molite.” (Prevod značenja, En-Nisa, 32)
Tirmizi od Ibn-Mesuda, radijallahu anhu, bilježi Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: “Molite Allaha (da vam udjeli) od Njegove dobrote, jer Allah, uistinu, voli da od Njega tražite!” (Et-Tirmizi 3571; Ibn-Adijj u El-Kamilu 2/665; Et-Taberani u El-Kebiru 10/124-125)
Tirmizi bilježi i hadis: “Neka svako od vas sve svoje potrebe traži od svog Gospodara, pa i remen koji mu pukne na sandali.” (Et-Tirmizi 4/292 – Tuhfetul-Ahvezi; Ibn-Hibban 2402; Ibn es-Sunni 354)
U ovom značenju postoje mnogobrojni hadisi, kao i vjerodostojni hadisi po pitanju zabrane traženja od nekog drugog mimo Allaha.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek će neprestano tražiti od ljudi, mada je neovisan od traženja, sve dok ne dođe na Kijametski dan, a na licu neće imati ni komadić mesa.” (Muslim, 2/720)
Jedna grupa ashaba dala je prisegu (bejat) Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da neće od ljudi tražiti ništa. (Muslim 2/723 od Avf bin Malika) Pa kada bi nekome od njih ispao bič ili uzde sa deve, ne bi ni od koga tražio da mu to doda. Među njima su Ebu-Bekr es-Siddik, Ebu-Zerr, Sevban…
Znaj da je traženje jedino od Allaha Uzvišenog, ni od koga drugoga od stvorenja, potvrđeno Serijatom i razumom, i to sa nekoliko aspekata:
- Traženje nosi sa sobom žrtvovavanje ugleda i poniznost onoga koji traži. A toga nije dostojan niko, osim Allah. Jedino se Njemu treba poniziti ibadetom i traženjem, a to je jedan od znakova iskrene ljubavi.
Jusuf ibn El-Husejn je bio upitan zbog čega se zaljubljenici u Alalha toliko ponižavaju u svojoj ljubavi, pa je odgovorio stihom:
Poniznost mladića u ljubavi čast je
Pokornost voljenoj osobi, za njega, dostojanstvo je
Iskazivanje ovakve poniznosti i ljubavi dozvoljava se samo prema Allahu, jedino je On toga dostojan. To upravo i jeste suština robovanja i obožavanja (ibadeta) koji pripada samo Istinskom Gospodaru.
Imam Ahmed se ovako obraćao Allahu u svojim dovama: “O moj Gospodaru, kao što si sačuvao moje lice da ne pada na sedždu bilo kome osim Tebi, pa sačuvaj ga da i ne traži ni od koga osim Tebe.”
Ebul-Hajr El-Ekta’ je ispricao: “Boravio sam godinu dana u Mekki. Jednom me je pritisnula nestašica i velika potreba. Kad god sam namjeravao da izađem da zatražim pomoć, začuo bih glas koji mi se obraca: ‘Zar ćeš lice kojim padaš Meni na sedždu poniziti pred drugim.’”
Iz ovog razloga će kod onoga kome bude navika tražiti pomoć bez opravdanog razloga, na Sudnjem danu, lice biti bez mesa, kao što se potvrđuje i u Buharinoj i Muslimovoj zbirci. Jer, takav covjek je svojim postupcima na dunjaluku sa svog lica skinuo dostojanstvo i ponos, pa će Allah, na ahiretu, sa njegovog lica skinuti fizicku ljepotu i sjaj tako sto će s njega zguliti meso i ostaviti same kosti, a otklonit će i suštinsku ljepotu i sjaj, pa takav čovjek kod Allaha neće biti ugledan.
- Traženje od Allaha je iskaz stvarnog robovanja, jer je u tome očito povinovanje pred Gospodarom, i priznavanje Njegove moći da otkloni poteškoću.
Dok je traženje od stvorenja zulum, pošto stvorenja ne mogu ni sama sebi korist pribaviti niti od sebe štetu otkloniti, pa kako mogu tako što nekom drugome učiniti?! Moliti stvorenja za nešto, znači staviti ga na poziciju Onoga koji ima moć, a ono (stvorenje) nije Moćni.
Isto značenje potvrduje hadis-kudsi koji prenosi Ebu-Zerr, radijallahu anhu, u kome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio da je Uzvišeni rekao: “O moji robovi! Kada bi se vaši prijašnji i potonji, ljudi i džini sakupili na jednom mjestu, pa od Mene zatražili, pa da svakom dam ono što je zaiskao, to ne bi umanjilo od onoga što je kod Mene osim koliko igla umanji od mora kada se u njega stavi.” (Muslim, 4/1994, 1995)
Tirmizi i drugi bilježe i dodatak ovog kudsi-hadisa, koji glasi: “Zato što sam Ja Darežljivi, Posjednik, Plemeniti, radim ono što Ja hoću! Moje davanje su riječi, Moja kazna su riječi, kada zaželim nešto samo kažem: Budi, i to biva.” (Ahmed 5/154, 177, 297; Et-Tirmizi 2495; Ibn-Madždže 4257)
Pa kako čovjek može tražiti od ovisnog i nemoćnog, a ostaviti Neovisnog i Moćnog? Ovo je uistinu jako čudno!
"Poslanikov savjet Ibn-Abbasu"
| < « | » > |
|---|
