Majka vjernika Aiša i njeno znanje

Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, u cvijetu svoje mladosti bila je prva žena pravnik u islamu, kad još nije bila napunila ni devetnaest godina. Imam Ez-Zuhri je rekao: “Kada bi se sabralo znanje Aiše, znanje svih Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., žena i znanje svih žena uopšte,

 Aišino znanje bilo bi vrednije.” (El Isti’abu, 4/1883 i El Isabetu, 8/140)

Urve bin Ez-Zubejr, od koga prenosi njegov sin Hišam, da je on rekao: “Nisam vidio nikog učenijeg u fikhu, niti medicini, a ni u pjesništvu od Aiše, radijallahu anha.” (Tarihut Taberi: Događaji 58 god. Po hidžri, Es Semtus seminu, str. 82 i Ellsti’ábu, 4/1885)

U Muslimovom “Sahihu” prenosi se da je čula pogrešku u govoru svoga bratića El-Kasima bin Muhammeda bin Ebi Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, prilikom razgovora između njega i njegovog amidžića, a koji se odvijao pred Aišom ,radijallahu anha, te mu je ona to zamjerila. O tome govori imam Muslim: “Od Ibn Atika prenosi se da je rekao: ‘Razgovarao sam sa El Kasimom kod Aiše, radijallahu anha, a El Kasim je griješio u govoru I bio je pravi majčin sin, pa mu je Aiša rekla: ‘šta ti je pa ne govoriš poput ovoga mladića? Doista, ja znam odakle to dolazi. Ovog je odgojila njegova mati, a tebe je odgojila tvoja mati….” (Sahihu Muslim, 5/46 knjiga El Mesadžidu, poglavlje Kerahetus salati bi hadretit ta’ami)

U knjizi “El-‘llmu” imam El Buhari prenosi od Ebu Mulejkea da Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga Aiša, nije nikad čula nešto što ne zna, a da se nije vraćala na to, sve dok ne bi saznala. On, također, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude račun polagao bit ce kažnjen.” Aiša, radijallahu anha, veli: “Pa sam rekla: ‘Zar Uzvišeni Allah ne kaže: ‘Lahko će račun položiti.” (El Inšikak, 8)
“To se odnosi na izlaganje (pokazivanje) djela (vjernika) ali s kim se bude raspravljalo tokom polaganja računa, bit će kažnjen” (Fethul bari 1/196) odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Musa bin Talha je rekao: “Nisam vidio nikoga ko rječitije govori od Aiše.” (Et Tirmizi, 5/364)