Pripazi se ove kuće obmane

U hadisu koji bilježe Tirmizi i drugi, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Onome ko je zaokupljen budućim svijetom Allah podari bogatstvo u srcu i skladan život. Takvome dunjaluk ponizno dolazi. A onome ko je zaokupljen ovim svijetom Allah da siromaštvo pred ocima i neskladan život, a od ovoga svijeta mu podari onoliko koliko mu je suđeno.”

(Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Tirmizi, Ibn Madždže i Begavi)

Jedna od najvećih patnji na ovome svijetu jeste unutarnja nesređenost i podvojenost srca, te stanje u kojem je čovjeku siromaštvo stalno pred očima.Da zaljubljenici u ovaj svijet nisu opijeni tom ljubavlju, oni bi molili za pomoć da se zaštite od ove patnje. Međutim, oni se neprestano žale i vajkaju zbog dunjaluka. U Tirmizijevoj zbirci zabilježeno je da je Ebu Hurejra prenio sljedeće Vjerovjesnikove riječi:“Allah, blagoslovljen i uzvišen neka je, govori: ‘Čovječe, predaj se ibadetu, ispunit ću ti srce bogatstvom, a ne budeš li tako činio, dat ću ti pune ruke posla ali, neću zatomiti tvoje siromaštvo.” (Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Tirmizi, Ibn Madždže i Ahmed)
To je također jedna vrsta kazne koja se ogleda u zauzetosti srca i tijela ovosvjetskim nevoljama i borbom protiv njih te trpljenja teškoća koje one pričinjavaju. Evo šta su o tome kazali neki iz prethodnih generacija: “Ko voli ovaj svijet neka se pripremi za podnošenje nevolja. Čovjeka koji voli ovaj svijet nikada ne napušta troje: briga neizbježna, muka vječita i jad neprolazni.” (Prenosi Ibn Ebi Dun’ja kao riječi koje je kazao Isa, alejhisselam, kudeći ovaj svijet)Razlog je navedenom to što neko ko voli ovaj svijet, čim ostvari nešto ovosvjetsko, odmah poželi da mu je više. Tako stoji u sljedećem vjerodostojnom hadisu:“Kada bi čovjek imao dvije doline imovine, poželio bi da ima i treću.” (Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Buharija, Muslim, Ahmed i Tirmizi)

Isa, sin Merjemin, alejhisselam, usporedio je zaljubljenika u ovaj svijet s onim što pije vino, što ga vise pije, više je žedan.” (Biljezi Ibn Ebu Dun’ja)
Ibn Ebu Dun’ja navodi kako je Hasan el-Basri pisao Omeru bin Abdulazizu sljedeće: “Ovaj je svijet prolazno boravište, on nije kuća za vječno boravljenje. Adem, alejhisselam, poslan je na njega po kazni, i, zato, pripazi ga se, zapovjedniče pravovjernih, jer opskrba ovosvjetska nosi u sebi i ostajanje bez nje, a bogatstvo nosi u sebi i siromaštvo.

U svakome trenu ovaj svijet nekoga ubija; unižava onoga ko ga zavoli i ostavlja siromašnim onoga ko ga nastoji imati. To je otrov što ga jede onaj ko ne zna da je otrov; on je njegova smrt. Budi kao onaj koji sebi vida rane tako što se malo čuva da ne bi dugo patio i strpljivo podnosi gorčinu lijeka, jer se boji duga bolovanja.Zato, pripazi se ove kuće, obmane, što zavodi i maštanje nudi, okićene varkama, prekrivene nadama, nagizdane kao za udaju, poput mlade na svadbi. Oči su upravljene u nju, srca trepere za njom, duše su zaljubljene u nju. Pogled njen je ubitačan, ko se u nju zaljubi zaboravi na sebe, padne u samoobmanu i osili se, zaboravi na povratak, sve dok ne dođe vrijeme da je napusti. Tada u njemu prevlada kajanje i uveća se jad, sretnu se gorčina i bol što ih donosi smrt i pojavi se tuga zbog osjećaja prolaznosti. Zaljubljenik u ovaj svijet tako ne postiže na njemu ono što je želio, živi u muci i napušta ga s gorčinom ne našavši ono za čime je tragao. Duša se njegova ne odmori od muke, a on odlazi bez zarade i ne nalazi počivališta. Budi najplemenitiji i najobazrivij na ovome svijetu, jer kajhd god čovjek nade zadovoljstvo i radost u nečemu što je zabranjeno, to mu donese nevolje, a ono što je priželjkivao da bude vječno – prođe. Radosti su ovosvjetske pomiješane s tugom, želje su lažne, nadanja zaludna, čistota ovoga svijeta pomućena je, a življenje je na njemu muka. Da Gospodar naš nije ni kazao nista o ovome svijetu niti za njega primjera naveo, i tada bi se uspavani trebao probuditi nemarni prenuti. Kako bi tek trebalo biti već kada je Allah poslao nekoga da opominje i upozorava?

Ovaj svijet  nema vrijednosti kod Allaha, našem su Vjerovjesniku bili ponuđeni njegovi ključevi i riznice, a on je odbio prihvatiti ih jer mu je bilo neprihvatljivo voljeti nešto što njegov Stvoritelj ne voli, odnosno uzdizati ono što je Njegov vladar učinio manje vrijednim. Allah, subhanehu ve te ala, sklonio je ovosvjetska uživanja od dobrih robova želeći ih time učiniti odabranima, a razastro ih je pred neprijateljima Svojim kako bi ih time zaveo. Zavedeni, kada zaimadne ovaj svijet, pomisli kako mu je time ukazana počast, a zaboravlja pri tome da je Allah Uzvišeni Svoga Vjerovjesnika dovodio u takvu situaciju, pa je on zbog gladi pritezao kamen na trbuh.” (Ovo predanje ima prekinut lanac prenosilaca. Bilježi ga Ibn Ebu Dun’ja)

Ibn Kajjim, Šejtanove zamke, str. 67-70