Tewhid – osnova naše vjere, je postao nepoznanica masama ljudi dok je širk - grijeh koji Allah Uzvišeni neće oprostiti onome ko preseli na njemu, svakodnevnica mnogih, najobičnija stvar na koju su tek kilavo osvrnu ne pridavajući mu veliku pažnju. Nažalost smo svjedoci da je gurbetluk tewhida uzeo velikog maha u našem vremenu.
šta zapravo znači gurbetluk tewhida? To znači da je tewhid, bez kojeg čovjek ne može biti musliman, postao stran, čudan, nepoznat masama ljudi, koji ga ne poznaju, ne priznaju niti se trude da ga spoznaju. A širk se uvukao u sve pore društva u kojem živimo i mnogi su ga kao takvog i prigrlili. što je trebalo biti dole ono je gore, a što je trebalo biti gore ono je dole. A ovo dvoje, nemaju ama baš ništa jedno sa drugim, već su sušta suprotnost jedno drugom.Karakteristično je da je i ovo za mnoge vrijeme zbunjenosti, vrtutme, jer ne znaju gdje pogledati, na koga se osloniti, prema kome se usmjeriti, ka kojem cilju krenuti a to što ne znaju ništa im ne koristi, saznati mogu…a česti su i oni koji buncaju, mrmljaju, čas govoreći jedno a čas drugo. A Istinu nikako da uvide i da na nju pozivaju. Biraju stranu gdje im je nefs smiren, a srca su im ionako zapečaćena.
Takođe smo svjedoci da kad zalutale pozoveš u tewhid sa dokazima jasnim oni okreću svoje glave na suprotnu stranu. Ne žele da slušaju dokaze jasne, već se povode za onima koji se vješto kriju iza svojih iskrivljenih riječi i onih koji se brane fetvama uleme taguta. Knedle u grlu im zastanu kada čitaju i čuju riječi tewhida ali zato knedle lahko progutaju kada čitaju i slušaju riječi širka i kufra.
Uzvišeni kaže u prevodu značenja: “Ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, a zaboravlja ono što su ruke njegove pripravile?! Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate a u ušima njihovim gluhoću; I ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni, kad su takvi, nikad neće Pravim putem poći.” (El-Kehf, 57)
Kaže poznati muffesir Ibn Kesir rahimehullah tumačeći ovaj ajet: “Uzvišeni kaže da niko od Allahovih robova nije veći silnik od onoga kome dođu Allahovi, dž.š., dokazi pa se okrene od njih ili na njih zaboravi i ne obraća pažnju, “a zaboravlja ono što su ruke njegove pripravile,” tj. loša djela. “Mi na njihova srca pokrivače stavljamo”, tj. zastore “da ga ne shvataju”, tj. da ne razumijevaju Kur’an. “A u ušima njihovim gluhoću,” tj. duhovnu, suštinsku gluhoću naspram Upute. “Ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni, kada su takvi, nikada neće Pravim putem poći.”
Danas je uveliko vrijeme gurbetluka radi čega mi ne tugujemo jer smo obavješteni o tome. Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su se obistinile. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam je započeo sa garibima i vratiće se na garibe, a blago li se garibima.” (Muslim, br. 146) Upitali su: “Ko su to garibi, o Resulullah?” Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dobri ljudi koji su manjina u većinskom pokvarenjačkom narodu. Puno je više onih koji im se suprotstavljaju od onih koji ih podržavaju.” (Ahmed, br.6650, od Abdullaha b. Amra ibn El-Asa r.a., ocjenjen kao vjerodostojan)
Muslim bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neprestano će jedna grupacija iz moga Ummeta pomagati Istinu. Neće im nauditi onaj ko im se suprotstavlja. “(Muslim, 3/1309)
Prenosi se od Džabira ibn Semureta da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Ova će vjera neprestano opstojati i borit će se za nju skupina Muslimana, sve dok ne nastupi Sudnji Dan." (Muslim)
Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Moj Ummet će se razići na sedamdest i tri skupine. Sve su u Vatri osim jedne.“ Rekoše: “Koja je to, Allahov Poslaniče?“
On, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ona na čemu sam ja i moji ashabi.“” (Timizi, 264; El-Adžuri, Eš-šeri’ah, 23; El-Lalikai, Sunnet, 1/99)
Ibn Kesir kaže: “To su sljedbenici Sunneta i Zajednice (Džemata) koji se pridržavaju Allahove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu je bila prva generacija ashaba, a zatim tabbiina, i imama muslimana.“ (Tefsir Ibn Kesir, 4/333)
Hvala Allahu na uputi pa postoji i mala grupa gariba koja će uvijek biti vrijeđana, no, to je Allahovom voljom, grupa koja poznaje asl din, vrijednosti naše vjere i bit našeg postojanja. Budimo prvo zahvalni Allahu Uzvišenom na uputi, jer bez upute bili bi izgubljeni. Neka nas riječi iz spomenutih hadisa upravo ojačaju. Neka nas napadi, udarci i jezici neprijatelja naše da’we ne zabole, jer mi smo na Istini. Njihovi napadi na nas muwehide su mješavina njihove slabosti, mržnje i neznanja. Veliki je broj primjera iskušenja koja su muslimani čvrsto podnosili kroz čitavu historiju. Sjetimo se ustrajnosti u vjeri našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mekkanski mušrici na njega bacali ovčija crijeva dok je klanjao u haremu Ka’be, te ih isto bacali na put kuda bi prolazio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Ne zaboravimo na mučenja svakog onog ko bi primio Islam tada u Mekki, te je doživljavao prijetnje, materijalno uništenje, udaranja i maltretiranja. Majka Mus’aba ibn Umejra, radijallahu anhu, ga je prvo patila glađu kada je čula da je primio islam, te ga zatim izbacila iz kuće. Svakako mislimo i na Bilala, radijallahu anhu, kojem je nakon primanja islama, Ummejjet bin Halef El-Džumehije, stavljao omču oko vrata te ga štapom tukao iživljavajući se na njemu. Zatim ga je patio glađu, i svezao bi ga golog na najjačem suncu i ostavljao ga tako da leži na užarenom pijesku sa ogromnim kamenom na grudima, mučeći ga ne bi li se odrekao vjere Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A i tada je ovaj plemeniti ashab ostao čvrst poput stijene, ne popuštajući i izgovarajući: “Allah je jedan.” Takođe imamo primjer ustrajnosti u vjerovanja u imamu Ahmedu rahimehullah kada je bez obzira na mučenja ostao na Istini i ako su svi učenjaci njegovog vremena tvrdili da je Kur’an stvoren. Iako je više godina proveo po zatvorima, zabranjivajući mu da drži predavanja i da podučava svoje studente, Imam Ahmed rahimehullah, je čvrsto stojao na bedemu islama suprostavljajući se batilu.
Uzvišeni kaže u prevodu značenja: “Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A mi smo u iskušenje doveli i one prije njih, pa će Allah, doista, znati ukazujući na one koji govore istinu i one koji lažu.” (El-Ankebut, 2-3)
“Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni?” Ovo je upitno-odrična formulacija koja znači: “Allah, Uzvišeni i Slavljen neka je, neizostavno će iskušati Svoje robove vjernike shodno snazi njihovog vjerovanja.” Jedan vjerodostojni hadis glasi: “Najteža iskušenja imali su vjerovjesnici, zatim dobri ljudi, zatim najuzorniji među ljudima: čovjek biva iskušavan shodno jačini njegovog vjerovanja, pa ako mu je vjera čvrsta, iskušenje biva teže.”
“A mi smo u iskušenje doveli i one prije njih, pa će Allah, doista, znati ukazujući na one koji govore istinu i one koji lažu.” Tj. one koji su iskreni u tvrdnji da vjeruju, od onih koji lažu u riječima i tvrdnjama, a Allah, neka je Slavljen i Uzvišen, zna ono što je bilo i ono što će biti, i ono što nije bilo kako bi bilo da je bilo; ovo je zajednički stav Ehli-sunne vel-džema’a. (Tefsir, Ibn Kesir, str. 1009)
Radeći za našu vjeru, naš tewhid dobit ćemo nagradu od Allaha Uzvišenog. Zar nije iskrenim mu’minima Allahova nagrada obećana? Zato, ne posustajmo, ne žalostimo se, ne tugujmo. Budimo svjesni da nas je Allah Uzvišeni počastio najvećom vrijednošću ovog svijeta – tewhidom. A naši su neprijatelji gladni i žedni al nikako da se napoje sa izvora istinskog znanja koji se nalazi pred njima.
Muwehidi, ne zaustavljajmo se na kapijama Istine već uđimo kroz njih da bi čitavu Istinu saznali, naučili i sproveli a ne samo njen jedan djelić. Ne budimo radi svoga zadatka prazni poput čahure već puni poput sunčevog sjaja.
Saznavši Istinu, naša zora je svanula. Naš dan je svjetlom uljepšan a naša srca su tewhidom ispunjena. Nek nam naša iskušenja budu podstrek da se osnažimo a nikako da oslabimo i da se razjedinimo.
Ne dozvolimo da upadnemo ponovo u tamu mraka lutajući stazama koje vode u propast. Zar ima išta pogubnije od širka nakon tewhida, od nevjerovanja nakon vjerovanja? Zar ima išta gore od tame nakon svjetla? Zar zabluda poslije upute nije nešto čega se strogo moramo čuvati? Vjerujmo i ispovijedajmo iskreno Allahovu jednoću, očistimo svoje duše, preporučujmo ustrajnost jedni drugima.
Nek nam je uvijek na umu da je šIRK sudrug džehla, a da je TEWHID sudrug znanju i da se nikada ne razdvajaju. Ujedinimo svoje saffove, i opasajmo se znanjem Istine, ne obazirući se na gluhe, nijeme i slijepe koji ionako tabaju u mjestu. Jer mi idemo dalje...njihovo je juče a naše je uz Allahovu pomoć danas i sutra.
Uspjeh nam je zagarantovan jedino uz čvrsto držanje Allahove Knjige i slijeđenjem Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta; inače nam prijeti propast kao i ostalima koji su u zabludi. Da nas Allah Uzvišeni toga sačuva i da nas učvrsti u našoj vjeri.
Završavam sa riječima Ibn Tejmijje, rahimehullah, koje je imao običaj govoriti:
“šta mi mogu moji dušmani? Moj Džennet je u mojim prsima. Ako me zatvore, zatvor je moja osama. Ako me protjeraju, protjerivanje je moje proputovanje – turizam. Ako me ubiju, moje ubistvo je šehadet.”
| < « | » > |
|---|
