avg 31 2010

Ibn Qajjim El-Dževzi, rahimehullah, je rekao: “Pošto je ispravnost srca i njegovo slijeđenje puta koji vodi ka Allahu zasnovano na njegovoj potpunoj zaokupljenosti Allahom, a njegovo dovođenje u red na potpunoj predanosti Njemu, to se stanje srca ne popravlja osim predanošću Allahu Uzvišenom.

Višak hrane, pića, miješanja sa ljudima, govora i spavanja, su stvari koje povećavaju njegovu nesređenost i rastrganost, te ga odvajaju od njegovog puta k Allahu ili ga slabe, onemogućavjau i usporavaju.”
Allah, subhenehu ve te ala, je iz milosti prema svojim robovima, u postu propisao ono što ih udaljava od viška hrane i pića, i prazni srce od prohtjeva koji ga onemogućavaju na njegovom putu k Allahu, subhenehu ve te ala. Propisao ga je radi koristi, kako bi ih čovjek mogao izvući za svoj ovosvjetski i ahiretski život, ne ometajući ga i ne prekidajući ga u tome.
Takođe im je propisao itikaf, čiji je cilj i suština predanost srca Allahu, subhanehu ve te ala, njegova potpuna zaokupljenost Njime, osamljivanje sa Njime, te prekid sa zauzetošću ljudima, a zauzimanje samo Njime Jedinim i Uzvišenim. Time Njegovo spominjanje, ljubav prema Njemu i predanost zauzimaju mjesto brigama i raznim drugim idejama, te ga potpuno okupiraju. Tako se svaka briga i misao pretvara u slavljenje Allaha, te u razmišljanje o postizanju Njegovog zadovoljstva i onome što čovjeku približava Njemu. Čovjekovo druženje sa Allahom, subhanehu ve te ala, zamjenjuje druženje sa ljudima, sa željom da tako bude i u samoći kabura, kada ne bude nikoga osim Allaha, niti ičega što ga može razveseliti osim Njega. Stoga je ovo najveći cilj itikafa.
(Zadul-me’ad, 2/86-87)

Itikaf predstavlja pohvalno djelo u ramazanu i u drugim danima godine, kako je potvrđeno i od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je boravio u itikafu zadnjih deset dana mjeseca ševvala. (Prenosi ga Buhari 4/226 i Muslim, br. 1173)
Najbolji itikaf je u ramazanu, shodno hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svakog ramazana boravio u itikafu po deset dana, a u godini u kojoj je preselio, proveo je u itikafu dvadeset dana.” (Prenosi ga Buhari, 4/245)

< «		» >