Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova,neka je mir i spas na zadnjeg Allahovog Poslanika sallellahu alejhi we sellem, njegovu časnu porodicu i ashabe. Nema razilaženja između učenjaka  da trudnica i dojilja ako se boje za svoje zdravlje, ili za svoje i dječije zdravlje da se mogu iftariti,

te će izostavljene dane napostiti, a to zbog toga što su na stepenu bolesnika koji se boje za sebe.
Ali ako se trudnica i dojilja boje samo za zdravlje djeteta zbog njihovog posta, s time što se šteta koja se može prouzrkovati postom majke se saznaje preovladajućim znanjem uz prijašnje iskustvo ili nalazom doktora muslimana koji  će utvrditi da će postom majka izgubiti mlijeko ili da će prouzrokovati bolest, a nije dovoljno samo nagađanje bolesti. Ovo je pitanje oko kojeg su se učenjaci razišli na više mišljenja.

Prvo mišljenje:
Ako se trudnica i dojilja boje samo za svoje dijete onda će nadoknaditi propuštene dane i učiniti otkup tj. za svaki da nahraniti po jednog siromaha.
Ovo je stav šafijske i hanbebelijske pravne škole, to se isto prenosi od Ibn Omera i Ibn Abbasa.

Drugo mišljenje:
Trudnica će da naposti dane mimo otkupa, a dojilja će napostiti i učiniti otkup. Ovo je stav malikija.

Treće mišljenje:
Da je trudnici i dojilji obaveza samo da izvrši otkup bez posta,i ovo se prenosi od Ibn Abbasa i nekih tabi’ina

Četvrto mišljenje:
Da ne treba ni napostiti niti otkupiti, ovo je mezheb Ibn Hazma.

Peto mišljenje:
Biranje između otkupa i napaštanja ako žele da otkup učine nije im obaveza napaštanje, ako naposte spada sa njih otkup,i ovo je govor Ishaka ibn Rahuvejha.

Šesto mišljenje: 
Da je njima obavezno samo da naposte mimo otkupa,i ovo je stav hanefija i govor imama Šafije, Taberija, Hasan El Basria, Ibn Munzira.

Dokazi:
Dokaz prvog mišljenja: ”Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane” kažu da trudnica i dojilja potpadaju pod općenito značenje ovog ajeta jer su od onih koji ne podnose post, tako da forma (vanjštinsko značenje) ajeta ukazuje na obaveznost otkupa.
Rekao je Ibn Abbas radijallahu’anhu da je olakšica obuhvatila starca i staricu, a oni su od onih koji ne podnose post, koji se mogu iftariti s time što će da nahrane jednog siromaha za svaki dan, a trudnica i dojilja ako se boje za svoje dijete isto tako neće postiti i izvršiti će otkup, a od Ibn Omera se prenosi da ne poznaje suprotan stav ashaba po ovom pitanju.
Odgovor na ovaj dokaz glasi:
Prenosi se  od učenjaka tefsira  da je ovaj ajet derogiran slijedećim ajetom “Ko ga od vas kod kuće dočeka neka ga u postu provede” tako da je na početku bilo moguće birati između posta i otkupa, zatim je ovim ajetom otkup derogiran, a onaj ko bude bolestan ili putnik neće postiti, ali će isti broj dana nadoknaditi zbog riječi Uzvišenog “A ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti”.

Dokazi trećeg mišljenja: Ajet ”Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane” rekao je Ibn Abbas radijallahu ’anhu da ovaj ajet nije derogiran, već da se s time misli na starca i staricu koji ne podnose post pa će za svaki dan nahraniti po jednog siromaha, tako da po kira’etu Ibn Abbasa nema derogiranja jer otkup ukazuje na onoga ko ne podnosi post niti može postiti pa takav neće postiti, ali će za svaki dan nahraniti po jednog siromaha, a značenje kira’eta (učenje) Ibn Abbasa riječ (يطيقونه  )  sa ((يطوقونه rekao je: tj. onima ko nije obavezan zbog poteškoće, a trudnica i dojilja nisu obavezne postiti sa poteškoćom tako da ih ajet obuhvata, dok u ajetu nema ništa sem otkupa.
Odgovor na ovaj dokaz glasi;
1) Kira’et Ibn Abbasa "يطوِّقونه"  je rijetko učenje i nije dozvoljeno nikom da tako čita jer kira’etom koje je rijetko ne gradi se njime propis jer nije potvrđenas time osnova, a kira’et ;  وَعَلَى الَّذِينَ يُطِيقُونَهُ (a oni koji ga ne podnose) je dovoljan muslimanima  i nije dozvoljeno muslimanu da suprotno postupi zbog prenošenja tog kira’eta skupinom muslimana od generacije do generacije.
2) Riječi Uzvišenog “ وَعَلَى الَّذِينَ يُطِيقُونَه da su derogirane govorom većine učenjaka i mufesira, Ibn Hadžer rahimehullah nakon što je naveo mišljenje Ibn Abbasa da ajet nije derogiran rekao je; ovo je mezheb (stav,pravac) Ibn Abbasa u kojem ga  većina nije slijedila.

Dokaz četvrtog mišljenja: dokaz Ibn Hazma jeste to što se učenjaci nisu složili oko obaveze napaštanja niti otkupa, tako da nije ništa od toga obavezno jer nema jasnog teksta niti idžma’a (jednoglasnog mišljenja) koje govori o toj obavezi.
Odgovor ovome glasi: da samo razilaženje ne poništava dokaz, već se uzima ono mišljenje koje ima jači dokaz, jer kad bi zbog svakog razilaženja učenjaka ostavljali propise i obarali  dokaze ne bi ostalo šerijatskih propisa osim malo.

Dokazi šestog mišljenja:
Hadis kojeg prenosi Enes b. Malik El-ka’bi da je Poslanik sallellahu alejhi we sellem rekao: “Allah je skinuo sa putnika post i polovinu namaza, i post od trudnice i dojilje.“ Rekao je Et-Tirmizi rahimehullah; hadis je dobar, te praksa učenjaka po ovom hadisu jeste da trudnica i dojilja ako se boje za svoje dijete neće postiti, ali će napostiti isti broj dana.
Proizilazi iz vanjštinskog značenja hadisa da  trudnica i dojilja neće postiti, ali će napostiti propušten broj dana, kao što će musafir napostiti u drugom vremenu isti broj dana, s time što proizilazi iz vanjštinskog značenja Kur’ana da onaj ko ne podnosi post da mu pripada otkup bez posta.
Isto tako značenje hadisa ukazuje da je skinuta obaveza posta trudnici i dojilji  sve dok su nemoćne, a čim budu mogle podnijeti post isti broj napuštenih dana će napostiti.
Koje je mišljenje najbliže istini ili najispravnije ?

Ono što se da vidjeti od dokaza da su prvo i zadnje mišljenje najbliži istini, s time što je zadnje mišljenje  tj. hanefijske pravne škole (napaštanje mimo otkupa) jače po dokazu, od prvog mišljenja, jer nema jasnog dokaza koji ukazuje na obavezu otkupa, a Allah najbolje zna.
Ono što mislim da bi bilo pohvalno jeste da se i otkup izvrši  tj., jer bi time obuhvatili i mišljenje onih koji kažu da treba otkup, a to je prvo mišljenje, a ujedno to je djelo čiju korist vide ostali muslimani i s time se duša odgaja na pokornost Allahu Uzvišenom, a Allah najbolje zna.
Da napomenemo još, da se trudnice razlikuju shodno stanju i zdravlju žena, pa ako je trudnica  snažna žena koja može podnijeti post s time što neće to uticati na dijete u njenom stomaku, ovakvoj ženi je obaveza da posti, jer nema opravdanja da ostavlja post.
A što se tiče trudnice koja ne može podnijeti post bilo to zbog nemoći njenog tijela, ili zbog teške trudnoće tako da u ovakvom stanju trudnica neće postiti, posebno ako se može nanijeti šteta djetetu.

Međutim, neke žene koje se očiste od nifasa postanu onda dojilje tako da onda zbog drugog razloga ne mogu napostiti te dane zbog djeteta kojeg doji te dođe slijedeći ramazan, a ostalo je nenapoštenih dana od prijašnjeg ramazana kakav je onda propis?

Ovo pitanje je razilaženje među učenjacima, većina učenjaka smatra da odgađanje posta  zbog opravdanog razloga kao što je bolest, da je takvoj osobi obaveza samo napostiti dane, a ako je odgađanje posta do slijedećeg ramazana bilo  neopravdanim  razlogom onda je obaveza uz napaštanje  i otkup po mišljenju većine učenjaka, a dokaz tome su neke predaje ashaba poput Ibn omera, Ibn abbasa, Ebu Hurejre radijallahu’anhum džemi’an.

Ebu Hanife i njegovi sljedbenici rekli su: obaveza je nadoknaditi isti broj dana bilo da je se odgađanje posta desilo opravdanim ili neopravdanim razlogom, a otkup nije obavezan zbog riječi Uzvišenog “A ko se razboli ili se na putu zadesi,neka isti broj dana naposti.” Ovaj stav je odabrao i imam Buharija rahimehullah.
Ovo je vrlo jako mišljenje zbog toga što po ovom pitanju nema jasnog dokaza od Poslanika sallellahu alejhi we sellem.

Rekao je učenjak Ševkani rahimehullah: prihvatanje nekog mišljenja od strane većine ne ukazuje da je ono istina. A prvobitna nezaduženost presuđuje nepostojanjem obligatnosti zapošljavanja obavezujućim propisima sve dok se ne pojavi dokaz koji izvodi iz nje. A ovdje nemamo dokaza,otuda je (zahir) jače da obligatnost ne postoji tako da je ovoj ženi obaveza da naposti dane u kojima je se iftarila, mimo njenog otkupa.
Eh sada, da li će dojilja ostaviti post zbog djeteta ili ne?

Kažemo ako se trudnica i dojilja boje za sebe ili dijete onda je njima post pokuđen, a jedan dio učenjaka kažu ako bi se bojala za zdravlje svog djeteta onda joj je zabranjeno da posti jer ne smije da radi  ono što će  naštetiti djetetu.
Ali ako majka prilikom dojenja djeteta ne osjeća slabost onda joj nije obavezno da prekida post, a Allah najbolje zna, vel hamdulillah rabbil a’lemin.
Abu Usama