Jedna hurma – jedno brdo

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko podijeli sadaqu u vrijednosti jedne datule od svoje dobre zarade, a Allah svakkako ne prima nego samo dobro, Allah će mu je primiti Svojom desnicom.

On će joj potom za njenog vlasnika podizati vrijednost, kao sto svaki od vas uzdiše (uzgaja) svoje ždrijebe, i to sve dok ona ne postane kao brdo.“ (Buhari, Zekat, 3/326; Muslim, zekat 7/137-138)
Hafiz Ibn-Hadžer veli: „Pod dobrom zaradom misli se na halal-zaradu.“

El-Kurtubi za riječi: „a Allah svakako ne prima nego samo dobro…,“ veli: „Allah ne prima sadaqu od haram-imetka, jer takav imetak i ne pripada onome koji daje takvu sadaqu. Također, takav nema pravo da s tim imetkom raspolaže, a kada ga udjeljuje, on s njim raspolaže. A kada bi mu se to računalo kao dobro djelo, to bi značilo da nešto što je naređeno sa jednog svog aspekta biva istovremeno i zabranjeno – a to je apsurd.“
Riječi: „feluvveh,“ označava zdrijebe koje se odbija od dojenja. A ovdje je uzeto za primjer posto je njegovo napredovanje posve vidljivo. Sadaqa je proizvod rada, a oko proizvoda ima najviše brige i zalaganja nakon odbijanja od dojenja. Pa ako mu se nakon tog dodbijanja vlasnik dobro posveti, to ga može dovesti do savršenstva.
Takav je i čovjekov rad, naročito sadaqa. Kada Allahov rob udijeli iz halal-imetka, Allahov pogled će neprestano upotpunjavati tu sadaqu, sve dok umnožavanjem ne dođe do primjera koji je naveden, a to je uvećavanje sadaqe u vrijednosti od jedne hurme sve do veličine jednog brda.“
(Fethul-bari, 3/328)