Buharija bilježi hadis od Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Nisam bila ljubomorna ni na jednu Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, suprugu kao na Hatidžu iako je nisam vidjela. Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je često spominjao. Kada bi zaklao ovcu, isjekao bi je na dijelove a potom poslao Hatidžinim prijateljicama.

Bez obzira na nasu žensku ljubomoru, Allahov propis je propis. Allah, subhanehu ve te ala je dozvolio višeženstvo muškarcima a znamo svi, da sve što je Svemogući dozvolio, naredio, odobrio da je samo khajr u tome za mu’mine. U vjerodostojnom hadisu prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “šta god Allah vjerniku odredi to je dobro za njega. Ako ga zadesi dobro, rob se zahvali pa to bude dobro za njega, a ako ga zadesi iskušenje rob osaburi pa to bude dobro za njega. To ima samo vjernik.” (Muslim, 4/2295)

Na mužu je da se boji Allaha i da bude pravedan prema svojim suprugama, da im poklanja isto vrijeme i pažnju, da isto gleda na djecu ne zapostavljajući ovdje nikoga. Naći ćemo mnogo razloga zašto naš muž ne treba da se oženi sa drugom. Ali ovdje se radi zapravo o nama ženama, o našem pristupu ovoj temi, kako se mi ponašamo, kako se mi ophodimo, kako se mi pokušavamo postaviti u ovakvim situacijama ako se nađemo u njima.

Da li mi iako smo ljubomorne zaista išta radimo na tome sem da kažemo: “Ja ne mogu da se moj muž sa još jednom oženi, ja sam veoma ljubomorna, nek on mene pusti a on nek se ženi opet jer ja ne mogu to izdržati.” Ili: “Ja se ne bih znala prema njoj ponašati možda bih joj i kakvu nepravdu učinila?”  Da li nas samo preplave osjećaji ljubomoren, bola i tuge? Hoćemo li se u takvoj situacij samo utopiti u takvim osjećanjima? E, ta ljubomora! Kako prevazići ljubomoru?!

Stavimo na trenutak druge naočare, one ljepše i pogledajmo kroz njih na tu drugu ženu pozitivnije.

Zamislim tu drugu kao ženu, sestru kojoj je poginuo muž na Allahovom putu, koja je muwehhida, sestra u Islamu, koja je ostala sama bez svoga zaštitnika na ovom prljavom dunjaluku. Zamislimo se mi u njenoj situacij.

Zašto ne imati tu drugu ženu, muwehidu, sestru u Islamu, onu prijateljicu koja nam je potrebna, s kojom možeš da pričaš o svemu, da podjeliš ono što te muči, da učimo zajedno i da se pomažemo u dobru i da odvraćamo jedna drugu od zla? Zašto da ne bodrimo jedna drugu kao prave iskrene mu’minke pa da nam bude lakše u svemu! A koliko puta si imala prijateljica i takozvanih sestara pa na kraju si shvatila i uvidila da nije to ona prava sestra a kamoli prijateljica koja ti je potrebna.

Drage sestre, treba da radimo na nama samima, da se preispitamo i pripremimo ako bi nas Allah subhanehu ve te ala stavio u ovakvu situaciju. A ako nas Allah subhanehu ve te ala iskuša stim iskušenjem, budimo svjesne da sa više iskušenja i iman raste. Primimo tu drugu ženu kao kartu za Džennet, kao prijateljicu onu koju smo dugo čekale da nam pokuca na vrata, kao sestru koju nismo nikad vidjele i kojoj se radujemo. Vidimo je kao obogaćenje našeg života, naše porodice a ne kao neprijatelja kojem želimo svako zlo. Prevaziđimo same sebe. Dokažimo i na ovaj način da smo muwehide, borci na Allahovom putu, na putu Istine.