nov 8 2009

Žena muslimanka je od same pojave islama aktivno učestvovala u opštim islamskim interesima. Bilo u ulozi majke i supruge odgajajući čestite generacije, davajući im primjere istinskog vjerovanja bilo pružanjem potpore na svim poljima i svim segmentima islamskog društva. Da, bila je i majka i supruga ali isto tako je imala i svoje obaveze prema ovoj vjeri i nije zaostajala za muškarcima.

Prisjetimo se Aiše, radijallahu anha, majke vjernika kao i svih ostalih ashabijkih koje su prenjele toliko hadisa, a da ne govorimo o njihovim drugim doprinosima fikhu, poezij, nauci...
Uočljivo je bilo učešće žene u davanju prisege. Žena muslimanka je učestvovala u polaganju prisege u pridržavanju tewhida, pokornosti Allahu subhanehu ve te ala te ne činjenju strašnih razvrata. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da ti neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.” (Prevod značenja, El-Mumtehine, 12)
Buhari bilježi od Aiše, radijallahu anha: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provjeravao muhadžire ovim ajetom: “O vjerovjesniče”- do riječi – “Allah, zaista, mnogo prašta i On je milostiv.” Aiša, radijallahu anha dalje kaže: “Pa koja bi pravovjerna prihvatila ovaj uvjet, Allahov bi joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu,’ i to bi učinio samo riječima, a nije, Allaha mi, njegova ruka dotakla nikada ženskih ruku pri prisegi. Njihove prisege prihvatio bi samo riječima: ‘Prihvatio sam tvoju prisegu.’”  Ovo je Buharijin navod. Između ostalih, Imam Ahmed navodi hadis od ‘Umejme ibn Rekike: “Pitali smo ga: ‘Allahov Poslaniče, zar se nećeš rukovati s nama?’” ‘Ja se ne rukujem sa ženama, a moje riječi upućene jednoj ženi, upućene su stotinama žena.’” (Sened hadisa je vjerodostojan).

Naređivanje dobra i odvraćanja od zla je takođe ulazi u okvire opštih islamskih interesa. Njegova važnost se vidi iz sljedećeg hadisa kojeg prenosi majka vjernika Ummu Habiba, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sav čovjekov govor je protiv njega, nije na njegovoj strani, osim naređivanja dobra, zabranjivanja zla i spominjanja Allaha Uzvišenog.” (Et-Tirmizi, 2412)Paralelno sa naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla ide i da’wa; Pozivanjem ka Allahu, subhanehu ve te ala u okviru svoje porodice, familije te upućivanja svojih sestara vjernica je jedan od primjera doprinosa žene muslimanke našem dinu na ovom polju.
Uzvišeni kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju iz zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.” (Prevod značenja, Et-Tewbe, 71)

Islam je uzdigao ženu iz poniženja na poseban stepen; dao joj je pravo na nasljedstvo, slobodu posjedovanja imetka i da raspolaže sa svojim novcem kako ona želi. Islam je ženi dao još mnogo, mnogo toga što vodi ka njenoj časti, ugledu, čednosti, poštovanju, zaštiti, znanju, ponosu….

I svaka od nas, svaka muslimanka, sestra muwahhida može na svoj način ponjeti bajrak islama i doprinjeti da Allahova riječ bude gornja a sve ostale donje.