Ne pravi razliku između svojih sinova i kćeri

Mudra, svjesna žena muslimanka ne pravi razliku među svojom djecom, nego je pravedna među njima. Ona ni u čemu ne daje prednost jednom od njih nad drugim, jer zna da je po islamskim propisima pokuđeno pretpostavljati jedno dijete nad drugom djecom. To davanje prednosti jednom djetetu nad drugom djecom ostavlja loš trag u duši djeteta

nad kojim je prednost data njegovom bratu ili sestri. Tako, dijete koje ne osjeća jednakost između njega i njegove braće i sestara raste u gorčini, mrzovolji i žalosti, njegovo srce proždire ljubomora, mržnja i zavidnost. Nasuprot tome je dijete koje raste s osjećajem jednakosti između njega i njegove braće i sestara, koje raste u zdravoj sredini, lišenoj bilo kakvog odbacivanja, daleko od mržnje, zavidnosti, pakosti ili ljubomore, a njegova duša ispunjena je optimizmom, zadovoljstvom, ljubavlju, nesebičnošću. To je ono što islam traži od roditelja i to je ono na što islam podstrekava.

Buharija, Muslim i drugi bilježe od En-Numana bin Besira, radijallahu anhu, da je njegov otac došao s njime kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Doista sam ja ovom svom sinu darovao svoga slugu,‘ pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‚Jesi li svu svoju djecu darovao kao što si ovog sina?‘ Odgovorio je: ‚Nisam.‘ Na to mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‚Onda ga vrati.‘“  U drugom predanju stoji: ‚Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‚Jesi li tako postupio i sa svom svojom djecom?‘ Odgovorio je: ‚Nisam.‘ Rekao je: ‚Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci.‘ Potom se moj otac vratio i povratio svoj poklon.“ U drugom predanju stoji: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‚O Besire, imaš li ti još djece osim ovog sina?‘ Odgovorio je: ‚Imam.‘ Rekao je: ‚Jesi li svima daovao ovo što si darovao ovom sinu?‘ Odgovorio je: ‚Nisam.‘ Rekao je: ‚Onda ne traži od mene da to potvrdim. Ja ne mogu potvrditi nepravdu.‘ A zatim je rekao: ‚Raduje li te da svi jednako prema tebi dobročinstvo čine?‘ Odgovorio je: ‚Raduje.‘ Rekao je: ‚Onda to ne čini.‘“ (Muttefekun alejh) Zato je bogobojazna, mudra i svjesna žena muslimanka pravedna prema svoj svojoj djeci, ne daje prednost ni jednom djetetu nad drugim, bez obzira da li se radilo o izdržavanju, ili o poklonu ili o postupanju prema njima. Stoga se pred njom otvaraju sva njihova srca, njihovi jezici su zauzeti činjenjem dove za nju, a njihove duše ispunjene su poštivanjem, uvažavanjem i dobročinstvom prema njoj.

Iskrena žena muslimanka u svojoj nježnosti i svojoj brizi ne pravi razliku između sinova i kćeri, kao što to čine neke žene koje se još uvijek nisu oslobodile džahilijetskog poimanja. Naprotiv, žena muslimanka na svoje sinove i kćeri podjednako gleda u milosti, pravednosti, brizi i nježnosti. Ona, doista, zna da su djeca dar od Allaha i da je Allahov dar u sinovima i kćerima blagodati koju niko ne može podariti, niti promijeniti, a niti odbiti:„…On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, li im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On, uistinu, sve zna i sve može.“ (Eš- Šu’ra, 49, 50)

Žena muslimanka koja je obasjana svjetlom upute, ne zaboravlja ogromnu nagradu koju je Allah, subhanehu ve te ala, pripremio za onoga ko lijepo odgoji svoje kćeri, kao što se to navodi u mnogobrojnim vjerodostojnim hadisima. Jedan od njih je i hadis koji bilježe Buharija i Muslim od Aise, radijallahu anha, koja kaže:„Došla mi je jedna žena, koja prosi, s dvije kćeri, a ja joj nisam imala ništa dati osim jedne hurme. Ja joj dadoh tu hurmu, a ona je uze, raspolovi i dade svojim kćerima, a ona nimalo ne uze. Zatim je ustala i otišla. Poslije toga došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja mu ispričah šta se desilo, a on reče: „Ko bude stavljen na kušnju s ma koliko kćeri pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one će mu bit štit od Vatre na Sudnjem danu.“ (Muttefekun alejh)
U drugom predanju koju bilježi Muslim od Aise, radijallahu anha, prenosi se da je pricala:„Došla mi je sirotica noseći dvije kćeri, pa sam im dala da pojedu tri hurme. Dala je svakoj od njih po hurmu, a treću je podigla d svojih usta da je pojede, ali su njene dvije kćeri tražile da je pojedu. Tu hurmu koju je htjelja pojesit, raspolovila je među njima dvjema. Svidjelo mi se šta je učinila pa sam ispričala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta je učinila, a on je rekao: ‚Doista joj je Allah zbog njih zagarantovao Džennet“ ili je rekao: ‚Oslobodio ju je zbog njih od vatre džehennemske.“  (Sahihu Muslim, 16/179)
Prenosi se od Ebu Hurejrea, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,da je rekao: „Ko bude imao tri kćeri, pa bude strpljivo podnosio njihove nevolje i ko bude strpljiv u njihovoj radosti i tuzi, Allah će ga uvesti u Džennet zbog njegove milosti prema njima.“ Na to je jedan čovjek upitao: `“ A ko bude ima dvije kćeri, o Allahov Poslanice?“ Rekao je: „I ko bude ima dvije kćeri.“ Upitao je čovjek: „A ko bude imao jednu kćer, o Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „I ko bude imao jednu kćer.“ (Ahmed, 2/335 i Hakim, 4/176)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao je Alalhov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Kome se rodi kćer, pa je živu ne zakopa, niti je ponizi, niti daje prednost sinu to jest muškoj djeci nad svojom kćeri, Allah će ga radi nje uvesti u Džennet.‘“ (Hakim u El Mustedreku, 4/177)

Milost plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, širi se na ženski rod, pa pored kćeri njegova milost obuhvata također i sestre. To se navodi u hadisu koji bilježi El Buhari u djelu „El Edebul mufred“ od Ebu Se’ida el Hudrija, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem, rekao: „Svako od vas ko bude imao tri kćeri ili tri sestre i bude lijepo prema njima postupa ući će u Džennet.“ (Buhari u Edebul mufredi, 1/162)
U predanju koji bilježi Et Taberani stoji: „Neće biti niko od mog ummeta, ko bude imao tri kćeri ili tri sestre, pa se o njima bude brinuo dok ne postanu punoljetnje, a da neće sa mnom biti u Džennetu ovako, pa je sastavio kažiprst i srednji prst ruke.“ (Taberani u El Evset)

Koja se to inteligenta, razborita i staložena majka žali zbog odgoja kćeri ili koja to majka daje prednost sinovima nad njima nakon što je čula uzvišeno poslaničko usmjerenje po kojem se uzdiže pitanje odgoja kćeri? Ta poslanička uputa obećava onome ko ih odgoji  ili ko bude lijepo postupao prema njima, da će ući u Džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja, ako i da će biti u pratnji plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!?

Iz „Ličnost žene muslimanke“ str. 148-151