Ibn El-Kajjim kaže:
"Potpunost ispita i kušnje iziskivala je obustavu Objave Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, mjesec dana u vezi s tim pitanjem. Nije mu objavljeno ništa o tom pitanju kako bi došla do izražaja Njegova mudrost koju je odredio, kako bi se pojavila u najljepšem svjetlu, kako bi se iskrenim vjernicima povećao iman, kako bi bili ustrajni u pravednosti, lijepom mišljenju o Allahu, Njegovom Poslaniku, Poslanikovoj porodici i Njegovim iskrenim vjernicima. Nije mu ništa objavljivano zbog toga da bi se povećalo nevjerničko potvaranje i dvoličnjaštvo, kako bi oni Njegovom Poslaniku i vjernicima otkrili svoje tajne. Taj prestanak objave bio je zbog toga da bi se upotpunilo vjerovanje Siddike (Aiše) i njenih roditelja, kako bi se upotpunila Allahova blagodat prema njima, kako bi se pojačala potreba, naklonost i žudnja nje i njenih roditelja za Allahom, subhanehu ve te ala, kako bi se pojačala poniznost prema Njemu, lijepo mišljenje o Njemu, obraćanje za pomoć jedino Njemu, kako bi bilo prekinuto njeno obraćanje za pomoć drugim stvorenjima i kako bi se odrekla traženja pomoći i olakšanja od bilo kojeg stvorenja. Stoga je i došlo do ostvarenja ovog cilja, jer pošto su joj roditelji rekli: "Ustani pred njim," a Allah, subhanehu ve te ala je već obznanio njenu nevinost, rekla je: "Tako mi Allaha, neću ustati pred njim, niti pred bilo kom drugim, osim pred Allahom. On je Taj Koji me je oslobodio."
"Prekid objave na mjesec dana predstavljao je, također, mudrost i u tome što je ovaj slučaj pročišćen i stavljen na probu i što su srca vjernika željno iščekivala ono što će im Allah, subhanehu ve te ala i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objaviti i što su to neizmjerno iščekivali. Objava je bila ono za čim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao potrebu, kao i njegova porodica, Es-Siddik i njegova porodica, njegovi ashabi i vjernici. Procvali su pput cvijeca nakon kise koja padne na zemlju koja ima najveću potrebu za njom. Tako se desilo nešto najljepše i najfinije, čemu se se u potpunosti obradovali, a osjećali su i najveće zadovoljstvo i radost zbog toga. Da je Allah, subhanehu ve te ala, u prvom trneutku otkrio istinu i odmah spustio objavu o tome, promakle bi ove višestruke mudrosti."
"Isto tako, Allah, subhanehu ve te ala, želio je istaknuti položaj Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove porodice kod Njega, kao i Njegovu plemenitost prema njima. Allah, subhanehu ve te ala, htio je da isključi Svoga Poslanika iz ovog slučaja i da ga On sam odbrani i zaštiti, da odgovori njegovim neprijateljima, da ih izgrdi i prekori nečim s čime on (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) neće imati nikakve veze niti će mu se to pripisati. Naprotiv, tu stvar će samo On razriješiti i 'osvetiti' Svoga Poslanika i njegovu porodicu."
"Cilj je bio da se ovim napakosti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tako što će se njegova žena potvoriti. Ne bi bilo podesno da on svjedoči o njenoj nevinosti iako je njegovo znanje ili mišljenje bili približno znanju o njenoj nevinosti, a nikad nije ništa loše mislio o njoj, i to je daleko od njih dvoje, te je, stoga, želeći se opravdati pred onim koji su spletkarili, rekao:
'Ko će me opravdati i pomoći protiv čovjeka koji je, kako sam čuo, povrijedio moju ženu? Tako mi Allaha, ja o svojoj ženi znam sam dobro. Spominju čovjeka koga znam samo po dobru i koji nije ulazio kod moje žene osim sa mnom."
Što se tiče pretpostavki koje su svjedočile o nevinosti Es-Siddike, imao ih je više od drugih vjernika, ali zbog savršenstva svoga sabura, postojanosti, dobročinstva, lijepog mišljenja o svome Gospodaru i zbog svog pouzdanja u Njega, zauzeo je stav strpljivosti, postojanosti i pouzdanja u Allaha, subhanehu ve te ala, sve dok nije došla objava koja ga je obradovala i razveselila njegovo srce, objava koja je pokazala njegovom ummetu da njegov Gospodar vodi računa o njemu i da se brine za njega.
Ko promisli o riječima Es-Siddike, nakon što je objavljena njena nevinost, nakon što su joj roditelji rekli: "Ustani pred Allahovom Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njenog odgovora: 'Tako mi Allaha, neću ustati pred njim niti ću se zahvaljivati bilo kome osim Allahu' – spoznat će kolika je njena spoznaja, kolika je jačina njenog imana. Spoznat će da ona blagodat očekuje samo od svoga Gospodara, da u takovoj situaciji samo Njemu zahvaljuje, da samo Njemu iskazuje tewhid – saznat će snagu njene odvažnosti i hrabrost i u dokazivanju svoje nevinosti. Spoznat će, takoder, da ona nije ucinila ono što iziskuje njeno stajanje na poziciji onoga koji žudi za znanjem i koji ga traži. Zbog sigurnosti u ljubav Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,, rekla je ono što je rekla, ukazujući miljeniku na njegovog miljenika. Naročito u ovakvoj situaciji koja je najbolji način dokazivanja postavila ga ja na njegovo mjesto, i tako mi Allaha, niko mu nije bio draži od nje kada je rekla: 'Neću zahvaljivati nikome osim Allahu, On je Taj Koji me je oslobodio.' Radi Allaha je ta njena postojanost, a on Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio joj je najdraže stvorenje i nikako nije mogla bez njega, a srce njenog dragog već mjesec dana bilo je prema njoj odbojno. Nakon toga njegovo zadovoljstvo i pirhvatanje iznenadilo ju je, te se nije žurila da ustane pred njim, niti da pokaze sreću zbog njegovog zadovoljstva i njegove blizine i pored jake ljubavi koju je osjećala prema njemu. Ovo je krajnji cilj postojanosti i snage." (Zadul-me'ad, 3/261-264)
"Muslimah" je elektronski magazin specijalno za ženu muslimanku koji bi, inšaAllah, izlazio tromjesečno sa ekstra ramazanskim brojem. U našim izdanjima možete čitati tekstove iz aqide, Kur'ana...
Osnova naše vjere islama je tewhid, obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te ala, bez činjenja mu sudruga u ‘ibadetu. Važnost tewhida je prožeta Kur’anom kao i hadisima. Obećana nam je nagrada ako ustrajemo na čistom tewhidu...