Čula sam da jedan naš brat tekfiri jednu osobu . Pošto ja ne znam sigurno stanje te osobe da li sam dužna i ja da je protekfirim ? Npr. brat ima dokaz da je ta osoba uradila veliki širk ili kufr ali pošto ja ne znam zašto on tu osobu tekfiri da li sam i ja dužna da to činim ili da sačekam dok se ne uvjerim ? Ili trebam vjerovati da taj brat ima dokaze protiv te osobe i da i ja trebam da tekfirim tu osobu ? Ako može malo ukratko i što jednostavnije u vezi lančanog tekfira, Allah vas zavolio, amin.
Odgovor: Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika Muhammeda sallellahu ajehi we sellem,na njegovu porodicu i časne ashabe. Na samom početku želim da napomenem da pitanje tekfira određene osobe nije tako jednostavno kako mnogi misle. Ova tema zahtjeva dosta preciznog znanja da bi se o njoj moglo pričati. Zato ćemo se radi njene važnosti u ovom odgovoru više osvrnuti na odgovor nego što se od nas traži u spomenutom pitanju.
Nažalost po pitanju tekfira određene osobe uvijek bude onih koji pretjeruju po ovom pitanju, a bude i onih koji se sustegnu pa time iznose laž na Allahovu vjeru. Međutim, Allahova vjera i propisi su čisti od ovakvih stavova. Protekfiriti muslimana greškom nije veliki kufr dok je sustezanje od tekfira taguta i mušrika čisto otpadništvo. Zato vidimo šta se danas događa među ummetom islama da su mnogi postali nevjernici zbog nekog usađenog straha i bježanja od ovog pitanja. Sve je to zbog slijepog slijeđenja onih koji su svoje znanje stekli na državnim fakultetima ili od onih koji čitav život brane tagute. Kako onda očekivati da se ovako velikim pitanjima uče studenti kada se zbog ovih pitanja tresu dvorci kraljeva i njihova vlast. šejh Muhammed b. Abdulwehab je bio protjeran iz svog rodnog mjesta zbog knjige koja govori o tekfiru određene osobe. Naslov te knjige je “Mufidul mustefid fi kufri tariki tewhid“ koja je već prevedena na naš jezik i nadamo se inša’Allah da će uskoro biti vama dostupna da se sami uvjerite kako istinska ulema govori kada je u pitanju ovaj propis.
Svaki musliman je dužan da ako vidi neku osobu kako čini veliki širk ili čuje jasan kufr a nakon što se ispune šartovi i otklone prepreke da takvu osobu smatra kafirom i zbog toga će biti nagrađen.
šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman rahimehullah kaže: "Ako se onaj koji tekfiri drugog iz ovoga ummeta u svom tekfiru oslanja na jasan tekst i dokaz iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Vjerovjesnika i vidio je jasan kufr kao širk Allahu,ibadet nekom drugom mimo Njega,izrugivanje Njega Uzvišenog, Njegovih ajeta ili poslanika,te poricanje poslanika,ili mržnju onoga što je Allah objavio od upute i istinske vjere ili negaciju svojstava Uzvišenog Allaha i Njegovog veličanstva i sl., ispravno je postupio i biće nagrađen te je pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku.Tekfir zbog ostavljanja ovih temelja i zbog nevjerovanja u njih spada u najveće stubove vjere.To zna svako ko se napojio spoznajom dini islama." (Fetve uleme Nedžda 3/55)
Allah Uzvišeni kaže: "O vi koji ste povjerovali,ako vam dođe neki fasiq sa nekom viješću,dobro je provjerite,da u neznanju nekome zlo ne učinite,pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (Prevod značenja, Al-Huqurat 6)
Iz ajeta se da razumjeti da smo dužni prihvatiti habere (vijesti) “povjerljivih“osoba pa makar to bila jedna osoba. Tako da ona vijest koja povlači za sobom ubjeđenje kod onoga koji ga čuje može se uzeti kao osnova za tekfir. To podrazumijeva naravno spoznaju uvjeta za pouzdanost ravije (onaj ko prenosi) i onome o čemu govori od uzroka tekfira, međutim ako taj haber ne povlači za sobom ubjeđenje zbog jedne ili druge prepreke nije obaveza da se toj osobi povjeruje dok se sami ne uvjerite. Jer, onaj koji je dobio islam sa jeqinom (ubjeđenjem) neće ga izgubiti osim sa jeqinom,a ne sa nečim što je manje od jeqina, jer je za tekfir potreban jeqin. Isto tako u prepreke može ući i privatno neprijateljstvo između osoba i to se dosta danas događa,zato dobro obratimo pažnju po pitanju ovoga. Kao dokaz ovome možemo uzeti događaj Omera b. Hattaba, radijallahu 'anhu, koji je slijedio Huzejfu ibnul Jemana, radijallahu 'anhum, kojeg je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio obavijestio o imenima munafika, i te mu informacije povjerio na čuvanje, kao tajnu. Ujedno i priču slijepog čovjeka koji je ubio svoju ženu, koja je vrijeđala Poslanika sallellahu alejhi we sellem i događaj Omera radijellahu anhu kada je ubio čovjeka koji nije bio zadovoljan sa presudom Poslanika sallellahu alejhi ve sellem.
Tako da neko može smatrati nevjernikom neku osobu na osnovu habera kojeg nam prenese jedna osoba tj.,tekfir imena, a što se tiče tekfira sudskog koji povlači kaznu na dunjaluku, onda se ono ne može uzeti na osnovu jedne osobe već se mora dokazati svjedočenjem dvojice pravednih svjedoka ili priznanjem.
Ono što još želimo ovdje napomenuti jeste da ako se radi o osobi čije stanje i tewhid dobro poznajemo a zatim je vidimo kako čini širk ili čujemo izgovorene riječi kufra da stanemo i dobro se uvjerimo da li ta osoba to djelo ili riječi svjesno čini. Jer moguće je da čini sedždu kipu a nije ga vidio ili je izgubio vid a mi to ne znamo, moguće je da riječi koje čujemo nije želio izgovoriti ili ih ne priznaje da ih je izgovorio itd.Sve su ovo činjenice koje se mogu desiti, zato nek se ne žuri sa tekfirom osobe čije stanje dobro poznajemo.
Ako ovako treba postupiti sa jasnim djelima širka i kufra, šta onda reći kada su u pitanju dvosmislena djela ili djela koja nisu jasno nevjerstvo, onda je pogotovo obaveza da se sustegnemo od tekfira dok ne budemo ubjeđeni da je to djelo jasno nevjerstvo.
što se tiče onoga koji protekfiri muslimana zbog nejasnog djela, ovdje napominjem muslimana jer se tekfir zaslužuje zbog kategoričnih djela nevjerstva a ne zbog nejasnih, dvosmislenih izreka, ili sumnjivih djela. Ako je ta osoba učena, poznaje ova pitanja i ima neku podlogu a pogriješi zbog pogrešnog tumačenja ili truda kojeg je uložio i ljubomore prema Allahovoj vjeri,onda je opravdan zbog tekfira.
Ovo ne važi za one osobe koje to rade iz strasti, brzopletenosti, bez znanja, dokaza, ubjeđenja, pravila ovog propisa, onda se na takvu osobu odnose hadisi prijetnje kao hadis Allahovog Poslanika sallellahu alejhi ve sellem“ Kada čovjek kaže svom bratu: “O, kafire” jedan od njih dvojice je takav ”. Isto tako i riječi Poslanika sallellahu alejhi we sellem: “Neće čovjek optužiti drugog grijehom niti nevjerstvom a da se ne vrati na njega, ako optuženi ne bude kao što ga je opisao”.Oba hadisa se nalaze u Buharijinoj sahih zbirci hadisa. Najmanje što možemo reći da je ovakav tekfir od velikih grijeha ili čak mali kufr po jednom od mišljenja učenjaka po pitanju ovih hadisa.
Rekao je Ibnul-Kajjim rahimehullah: “U velike grijehe spada proglasiti nevjernikom onoga koga Allah i Njegov Poslanik nisu protekfirili“. (I’alamul-muveq’iin 4/405)
Isto tako ševkani rahimehullah je rekao: “Znaj da se čovjek, koji vjeruje u Allaha i Sudnji Dan ne bi smio upustiti u to da presudi čovjeku muslimanu da je izašao iz dini-islama i ušao u kufr, osim sa dokazom jasnijim od sunca u sred bijela dana. Zbog toga što je hadisima, prenesenim od skupine ashaba, konstatovano da kada neko kaže svom bratu: „O, kafire!“, jedan od dvojice ih je već zaslužio..,u ovim hadisima i sličnim,koji govore o istoj tematici je ono što najviše sprečava i zastrašuje od žurenja s tekfirom”. (Es-sejlul-džerrar, 4/578)
Musliman treba da dobro pazi i čuva svoja dobra djela da ne bude uzalud ono što radi.
A što se tiče već kako ste rekli lančanog tekfira , to je jedna posebna i važna tema .Bit toga jeste sprovoditi Allahovu vjeru pa i kroz tekfir kafira i mušrika. Kur’an jasno govori i jasno se odriče kafira, kršćana, židova, mušrika i nisu su se izuzeli iz ovih propisa oni koji se pripisuju islamu, jer islam i širk ne mogu zajedno.
Allah Uzvišeni kaže: “ Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" (Prevod značenja, Al-Ma’ida, 73) Isto tako Uzvišeni kaže: “Oni koji ne vjeruju između sljedbenika knjige i mušrici, biće, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno ostati; oni su najgora stvorenja."(Prevod značenja, Al-Bejjineh 6) Iz ajeta vidimo jasan tekfir židova i kršćana, tako da su oni koji sumnjaju u njihov kufr i sami nevjernici.
što se tiče onih koji se pripisuju islamu a učinili su jasan širk ili jasan kufr nema nimalo sumnje da takva osoba nije musliman, jer je islam predanost Allahu Jedinom, a on toga nema.
Allah Uzvišeni kaže: "Ako te neki od mušrika zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. "(Prevod značenja, At-Tewba, 6) Pogledajte kako Kur’an opisuje mušrike i ako su neznalice. Isto tako i riječi Uzvišenog: “Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mušrici odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni." (Prevod značenja, Al-Bejjineh, 1) Pogledajte isto u drugom ajetu kako Kur’an čak i prije dokaza naziva nevjernike i mušrike imenom kufra i širka zbog njihovih djela. Zato kažemo svako onaj ko pokloni ibadet nekom drugom mimo Allaha, izrugiva se Njemu Uzvišenom, Njegovim ajetima, psuje Poslanike nema sumnje da je takva osoba kafir mušrik jer je počinio djelo kategoričnog nevjerstva,i onaj ko ovakvu osobu smatra muslimanom je nevjernik, jer Kur’an govori da takvi ne mogu biti muslimani.
Uzvišeni kaže: "Nećeš naći ljude koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju da su u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.“ (Prevod značenja, Al-Mudžadele, 22) Allah Uzvišeni negira osnovu imana onome koji se ne odrekne onog koji se Allahu Uzvišenom i Njegovom Poslaniku suprotstavlja.
Uzvišeni takođe kaže: “Vi imate divan uzor u Ibrahimu i onima koji su s njim,kada rekoše svom narodu: 'Mi se odričemo vas i svega čemu činite ibadet mimo Allaha. Nevjernici smo u vas i između vas i nas će očigledno biti neprijateljstvo i mržnja zauvijek, sve dok ne povjerujete jedino u Allaha.“ (Prevod značenja, Al-Mumtehane, 4) Iz ajeta vidimo tekfir, odricanje, neprijateljstvo, mržnju i ovaj ajet je srž pitanja oko kojeg govorimo, zato onaj koji ne tekfiri, ne odriče se, ne mrzi one one koji širk čine,psuju Allaha i Poslanika, takav nema kufra u taguta, nema rukna šehadeta La ilahe illellah, nema onoga što za sobom povlači tewhid ili onoga što iz njega proizilazi tj.,odricanja od širka i mušrika.
AbdurRahman b Hasan kaže: "Kada bi rob znao značenje La ilahe illellah znao bi da onaj koji sumnja ili se dvoumi po pitanju kufra onoga koji Allahu učini širk, nije učinio kufr u taguta ." (Fetve uleme Nedžda 3/60)
Zato onaj koji je upao u širk je mušrik jer se nije odrekao širka,a onaj koji takvog smatra muslimanom ili ga ne tekfiri je upao u nevjerstvo jer se nije odrekao mušrika. I ovo je značenje riječi šejha Muhammeda b. Abdulwehaba kada govori o djelima koja poništavaju islam pa kaže; Treće: Onaj ko ne smatra mušrike kafirima, sumnja u njihov kufr ili njihov pravac učini ispravnim postao je nevjernik po konsenzusu.
I ovo je jasan tekst koji govori o nevjerstvu onoga koji ne tekfiri mušrike i oko toga postoji konsenzus.
Isto tako u svom djelu koje smo na samom početku spomenuli šejh Muhammed rahimehullah prenosi riječi šejhul islama ibn-Tejmijje pa kaže:
"Rekao je šejhul islam ibn Tejmijje: „Nevjernik je onaj koji prizove Aliju b. Ebi Taliba i nevjernik je onaj koji posumnja u njegovo nevjerstvo.“ Zatim komentarišući ove riječi šejh Muhammed rahimehullah kaže: "Ako je ovo stanje onoga koji posumnja u njegovo nevjerstvo i pored njegovog neprijateljstva i preziranja prema njemu; šta je tek sa onim koji vjeruje da je takav musliman i ne neprijateljuje s njim? šta je sa onim koji ga voli? šta je sa onim koji se raspravlja radi njega i njegovog puta i ispričava se kako nismo u stanju trgovati i zarađivati osim uz to.“ (Mufidul-mustefid) Iz govora šejha vidimo da je teže takvog smatrati muslimanom nego pokazati neprijateljstvo prema njemu.
Rekao je Muhammed b. Sehnun jedan od malikijskih učenjaka: "Stav svih učenjaka je na tome da je kafir onaj koji uvrijedi Poslanika sallellahu alejhi ve sellem, te su imami ummeta za takvoga propisali kaznu ubistvo, a onaj koji sumnja u njegovo nevjerstvo je takođe nevjernik.“
Isto tako šejh AbdurRahman bin Hasan kaže: "Postoji konsenzus među ulemom prijašnjih i potonjih generacija, počevši od ashaba, tabi'ina, imama i svih učenjaka ehlis-suneta da čovjek ne biva muslimanom osim napuštanjem velikog širka, odricanjem od njega i od onoga koji ga radi, mržnjom prema njima, neprijateljstvom prema njima, shodno mogućnosti i čistim usmjeravanjem djela samo Allahu.“ (Fetve uleme Nedžda 1/435)
Ovo je tema koja traži dosta više vremena i napora, zadovoljit ćemo se sa ovim za ovaj put, nadajući se da će o ovoj temi biti više govora i da će biti detaljnije obrazloženo uz Allahovu pomoć.U osnovu vjere spada odricanje od širka i mušrika i o tome nam Kur'an jasno govori i to je vjera svih Poslanika,i ko se ne odrekne od taguta, kafira i mušrika zapao je u nevjerstvo i nije ostvario tu osnovu. Muslimanu je obaveza da tekfiri onog koji čini širk i onog ko takvog naziva muslimanom ili ga ne tekfiri. Drugačije rečeno, prvom u lancu je opis i uzrok kufra to što se nije odrekao širka, a drugom je uzrok to što se nije odreko mušrika, a Allah najbolje zna.
| < « | » > |
|---|
