Žena i čovjek su se uzeli u džahilijjetu. Nakon izvjesnog vremena, žena se okrene vjeri, a muž to ne prihvata. Ona želi razvod braka, a on ga ne da (pošto su vjenčani pred tagūtskim sudom). Da bi dobila pravo da se uda za vjernika, ima svoje primanje finansijsko, drugi stan, itd.
Da li se u takvoj situaciji ona smatra da je pod prisilom i da može tražiti pravdu pred tagūtskim sudom? šta da radi? Muž joj više nije dozvoljen, pošto je nevjernik i ne želi vjeru.Odgovor:
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, neka je mir i spas na zadnjeg Allahovog Poslanika sallellahu alejhi we sellem,njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum.
Osnova je da ženi muslimanki nije dozvoljeno da se uda niti da živi sa nevjernikom zbog riječi Uzvišenog “one njima nisu dopuštene,niti su oni njima dopušteni“, te riječi Uzvišenog u istom ajetu: “U braku nevjernike ne zadržavajte“.(El-Mumtahina,10.ajet), a idžma'a (jednoglasan stav) učenjaka je prenesen o zabrani braka muslimanki sa nevjernicima.
Ako je ovakva situacija kako ste naveli onda se morate odreći vašeg muža i napustiti ga. Veza između vas dvoje je prekinuta samim razlikovanjem u vjeri.
Ako znate njegovo stanje i ostanete da živite sa njim i volite ga zbog njegovog dina onda je to nevjerstvo, suprotno prirodnoj ljubavi koja nije nevjerstvo. Allah, subhanehu, kaže:
"Nećeš naći ljude koji vjeruju u Allaha i Dan Posljedni, a da vole onog ko se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovom, pa makar oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rod njihov...’’ (El-Mudžadela,22. ajet).
Muslimanki je obavezno da se takvog čovjeka odrekne i da ga napusti, ako to ne učini svaki njezin odnos sa njim smatraće se kao blud, jer je u islamu veza između muslimanke i takvog kafira prekinuta.
Ali ako žena nema gdje da ode, nema kućišta niti novca za život a boravak sa njim je jedina opcija putem koje to može dobiti, te nije u stanju niti u mogućnosti da ga napusti sa mržnjom toga u srcu, onda bi mogli reći da je prinuđena da ostane sa njim dok se ne snađe, jer fiksko pravilo glasi: “Nužde dozvoljavaju nedozvoljene stvari“ ali ne zaboravimo da se ta nužda ograničava drugim pravilom koje glasi: “Nužda se ograničava stepenom nužnosti“.
Allah najbolje zna koliko je to u realnosti danas tako, samo musliman mora biti iskren i bojati se Allaha Uzvišenog pogotovo kod ovakvih pitanja, čovjek se može prevariti, ali ne može se Gospodar tog insana prevariti.
Allah je Taj koji zna da li je nekom nešto nužda ili ne, da li je neko mogao da izbjegne tu nuždu ili ne. Ovo stanje se razlikuje od osobe do osobe, jer teško danas da jedna muslimanka nema gdje da ode, ujedno što takve žene država štiti i potpomaže.
Druga stvar, osobe koje su bile u braku i žele da se razvedu, njihov brak treba da poništi islamski kadija, koji će presuditi po Qur’anu i sunnetu. Njihov brak je u suštini poništen njenim prelaskom na islam i njegovim ostankom na kufru iako kadija nije presudio, i taj propis važi za ženu koja zna svoje stanje. Pošto toga danas kod nas nema, taj brak će poništiti učena, šeri’atski obrazovana osoba, koja je poznata po znanju i radu.
Ukoliko se želite razvesti kod državnog organa tamo gdje ste se i vjenčali danas se na najbolji način to može završiti putem notara i nije vam uopšte potrebno ići na sud, i to se razlikuje od države do države.
Iako čak i same sudnice imaju nešto što se zove pomirenje (sulh) tako ako bi musliman i muslimanka željeli da se razvedu prvo taj brak moraju poništiti islamskim putem, nakon toga onda gledati da se administracija toga poništi u državnom organu i to biva mnogo lakše ako se muž i žena dogovore između sebe.
Jedino je problem ako se ne dogovore, a imaju djecu sa sobom, onda je to duži proces i vrlo opasan jer jedna strana želi da tagutskim hukmom (sud,traženje presude) dođe do rezultata, na šta musliman ne smije pristati.
Međutim, ako bi jedna strana bila pozvana sudskim nalogom da potpiše razvod braka kojeg su muž ili žena pokrenuli prije toga,musliman i muslimanka ne bi trebali da se tom pozivu odazovu,već će sud nakon dva tri poziva poništiti taj brak u odsustvu.
Zato savjetujem braću i sestre da olahko ne uzmu ova pitanja, već da nastoje izbjeći bilo kakav proces u kojem tagut igra veliku ulogu jer su srca ljudi kolebljiva, a posebno dizanje tužbi jer u sebi sadrže rješavanje sporova nevjerničkim zakonima.
Moramo imati na umu da su ashabi ostavili sav imetak, žene i djecu, kada su činili hidžru, samo da bi svoj din spasili i ispoljili ga, tako da se i mi moramo boriti i ozbiljno shvatiti pitanja imana i kufra, te razliku između prisile i prinude.
I do sada nismo uvidjeli put kojim možemo ostvariti razvod braka putem laičkih sudnica mimo traženja presude taguta da bi se nje pridržavao ili da bi njom rješio spor, što je veliki širk, ili sulha (pomirenja) što je dozvoljeno u nuždi uz kufr u taguta.
Na ovo pitanje se ne može sve reći pismenim putem niti se sve detaljno objasniti zato koga Allah Uzvišeni bude iskušao ovakvim i sličnim slučajem, neka se javi lično stručnoj osobi koja može odgovoriti na ovakva pitanja kako ne bi svojim tumačenjem upali u stvari koje nisu dozvoljene ili u širk da nas Allah od toga sačuva.
Molim Allaha uzvišenog da muslimane i muslimanke spasi od ovakvih iskušenja,da nam što prije podari izlaz, a Allah najbolje zna.
Hvala Gospodaru svih svjetova
Abu Usama
| < « |
|---|
